Intervju

Ivo Ćurković, izvršni urednik tjednika Makarsko primorje: Ne planiram se ispričavati nikome!

Izvršni urednik tjednika Makarsko primorje Ivo Ćurković zbog teksta „Gosti koji su višak“ naišao je na osudu šire javnosti ne samo u BiH na čije se turiste tekst odnosio, nego i u RH. Način na koji se osvrnuo na jednodnevne izletnike iz BiH, između ostalih, su osudili predsjednik RH Ivo Josipović, Hrvatsko novinarsko društvo, Ministarstvo turizma RH, poglavarstvo Grada Makarske, brojni mediji... Ispitivala ga je i policija.

Razgovarala: Kristina SPAJIĆ-PERIĆ

Rođeni Kuprešanin kaže da je samo napisao istinu o problemima makarskog turizma, da mu nije bila namjera nikoga omalovažiti, te da nema razloga da se zbog napisanog ikome ispričava. Ističe da je javnost izmanipulirana, te da on nije dovodio u pitanje goste iz BiH, iako riječi iz njegovog teksta u Makarskom primorju govore drugačije. „Svi u Makarskoj tvrde da su gosti iz BiH dobri gosti. Postoji problem jednodnevnih gostiju, ali ne zbog njihova dolaska već zato što se naša Turistička zajednica ne zna organizirati kako i tim gostima naplatiti boravak na moru“, kaže između ostalog Ćurković. U ekskluzivnom intervjuu za naš list Ćurković otkriva i je li on ikada išao s 30 maraka na more, te bi li ponovno napisao isti članak...No, sporni tekst u tjedniku čiji je vlasnik aktualna HDZ-ova vlast u Makarskoj ima i političke konotacije, pa je to bila savršena prilika za 'Makarsku kroniku' puno poznatiji tjednik, sklon SDP-u, za svojevrstan i opravdan „medijski protuudar“.

Zbog teksta objavljenog koncem srpnja u tjedniku 'Makarsko primorje' odjedanput ste se našli pod povećalom javnosti. I oni koji nisu imali namjeru sada traže i čitaju vaš tekst. Jeste li očekivali ovakvu buru?

ĆURKOVIĆ: Naravno da nisam očekivao ovakvo što. Ja se nisam našao pod povećalom već na udaru izmanipulirane javnosti. U Makarskom primorju sam napisao desetke članaka o problemima makarskog turizma i svi su oni imali odjeka u javnosti. Razlog je što se 50 posto turizma odvija na crno, ne plaćaju se porezi i slične stvari. Drugi dio članaka odnosio se na probleme plaže, od uređenja, preko korištenja (ležaljke, kukuruzi, izleti brodovima, rezerviranje plaže i td.) do upravljanja plažom. Sve to su makarski lokalni problemi. O njima kao lokalna novina i pišem i u tome ne vidim neku potrebu interesa šire zajednice. Na tom tragu je bio i „sporni“ članak koji govori o makarskim turističkim problemima, a JEDNODNEVNI gosti iz BiH su samo ilustracija problema.

Moram priznati da sam i ja osobito pažljivo pročitala vaš tekst „Gosti koji su višak“, koji je uzburkao BiH i Hrvatsku. Vaš opis jednodnevnog izleta na more podsjetio me na najljepše godine moga života, vrijeme kada je i moja generacija živjela na roditeljskim 'jaslama', a upravo na taj način ljetovala u Makarskoj. Ono što me osobito zanima nakon ovog vašeg osvrta jeste ima li u Makarskoj jednodnevnih izletnika, tinejdžera i umirovljenika, a da nisu iz BiH, odnosno da su iz Zagreba, Siska, Osijeka i td. Dolaze li oni i koliko novca nose?

ĆURKOVIĆ: Jednodnevnih izletnika je bilo i biti će. Na makarsko područje dolaze najviše iz BiH, ali dolaze i iz Zabiokovlja, odnosno Imotske krajine i Vrgorca. Jednodnevnih izletnika iz Zagreba ili Osijeka ili nekih drugih mjesta u unutrašnjosti Hrvatske nema. U Makarsku dolaze ne samo tinejdžeri i umirovljenici već i zaposleni i svi drugi koji si ne mogu priuštiti duži boravak, ali i oni koji naprosto nemaju vremena za pravi godišnji. Tu su i oni koji radije dolaze nekoliko puta po jedan dan, nego da dođu u komadu sedam dana. Zato vjerujem da iz djetinjstva i vi i drugi nose lijepe uspomene na takve izlete. Ja u svom članku kažem „Teško da se za ovakvo stanje mogu optužiti gosti koji nam dolaze. Naš problem je bolja organizacija…“. Hoću reći da gosti, bez obzira koliko gruba bila njihova materijalna stvarnost nisu makarski problem. Njihova stvarnost se mora negdje drugdje rješavati. Kao gosti oni su problem makarske loše turističke organizacije.

Jeste li vi rođeni Makaranin, ili ste pak nekada i sami ljetovali poput ovih izletnika koje spominjete u tekstu?

ĆURKOVIĆ: Ja sam rođen u BiH, preciznije u Kupresu. Većinu svog života proveo sam u Hrvatskoj. Međutim desetak godina poslije rata sam živio i radio u BiH. Tako mi je dobro poznata politička i ekonomska situacija. Kako sam radio s dosta medija imam čitav niz poznanika i prijatelja među novinarima. Na jednodnevne izlete na more nisam išao tako da nemam to iskustvo. Moj članak počiva na iskustvu jednog nedavnog putovanja jednim autobusom iz srednje Bosne kada sam razgovarao sa putnicima i koji su vrlo otvoreno o cijelom problemu govorili. Mada sam im rekao da sam novinar i da ću njihovu priču upotrijebiti nitko nije ništa rekao niti se usprotivio. Ono što su me molili je da im ne objavljujem imena jer bi se navodno u svojoj sredini osjećali neugodno. S obzirom na ovo sve što se dogodilo vjerujem im.

Izuzevši jednodnevne izletnike, raspolažete li podatcima tamošnje turističke zajednice koliko je onih žitelja Bosne i Hercegovine, koji u Makarskoj borave i do dvadesetak dana, a tamo ostave pozamašne svote novca?

ĆURKOVIĆ: Jučer sam dobio podatak da je u prvih šest mjeseci ove godine, od ukupnog broja gostiju u Makarskoj, njih 9 posto iz BiH. Ove godine su gosti iz BiH na trećem mjestu po dolascima i ostvarenim noćenjima, dok su prošle godine bili na drugom mjestu. Ispred su Češki i Njemački gosti.

Što mislite tko bi zapravo ljetovao u Makarskoj kada bi se s plaža uklonili turisti iz BiH, te turisti iz drugih zemalja porijeklom iz BiH?

ĆURKOVIĆ: Vaše pitanje je provokacija i novinari trebaju biti provokativni. Ne znam da netko hoće ukloniti goste iz BiH i to bi bilo glupo. Svi u Makarskoj tvrde da su gosti iz BiH dobri gosti. Postoji problem jednodnevnih gostiju, ali ne zbog njihova dolaska već zato što se naša Turistička zajednica ne zna organizirati kako i tim gostima naplatiti boravak na moru. To se u drugim sredinama vrlo uspješno radi. Ponegdje i na Makarskom primorju. Naplaćuje se eko renta, parkiranje, boravišna taksa itd. Kako Makarska živi od turizma svaki prihod joj je dobro došao pa i od jednodnevnih gostiju, ali taj prihod netko mora ubrati. I opet dolazimo do organiziranosti makarskih turističkih radnika.

Smatrate li ipak da ste u nekim dijelovima teksta bili pregrubi, odnosno da ste previše izgeneralizirali stvari, naveli samo loše, a izostavili pozitivno kada su u pitanju bh. turisti?

ĆURKOVIĆ: Ilustracija dolazaka jednodnevnih gostiju je točna. Apsolutno nisam ništa izmislio. Ja nisam kriv što je BiH stvarnost takva kakva je. Nisam ja kriv što je politička situacija petnaest godina nakon rata nevjerojatno loša, ekonomska još i gora, što su plaće male, nezaposlenost velika i td. Makarski problem nije socijalna slika bosanskohercegovačkih građana. I ti socijalni problemi se ne mogu rješavati na račun Makarske. Već sam rekao da su gosti iz BiH dobri gosti. Ali ću i vama još jedanput ponoviti: ja ne govorim o gostima iz BiH. Jedan prijatelj iz Mostara me je upozorio kako sam upotrijebio krivi izraz. Po njemu sam trebao upotrijebiti izraz izletnici a ne gosti i da bi u tom slučaju situacija bila bitno drugačija. Ja baš i ne mislim tako ali dopuštam da mi je prijatelj u pravu.

Problematično je i što u tekstu nema sugovornika, pa se stječe dojam da ovo nije prava slika turizma u Makarskoj, već da su to nekakva vaša osobna stajališta i razmišljanja. Stječe se dojam da gajite animozitet prema državljanima Bosne i Hercegovine. Je li to tako. Smatrate li uistinu bh. turiste viškom na plažama, što stoji i u naslovu?

ĆURKOVIĆ: Tekst je napisan kao osvrt na lošu organiziranost makarskog turizma, a jednodnevni izletnici su samo ilustracija. Naravno da ovo nije potpuna slika makarskog turizma. Da je samo to istina onda bi to bila katastrofa. Ponovit ću da sam rođen u BiH, da u njoj imam veliki broj prijatelja, poznanika i rođaka. Čak se planiram i vratiti na Kupres kada odem u mirovinu. Tako da nemam apsolutno nikakav animozitet prema državljanima BiH. Dok sam aktivno radio u medijima u BiH imao sam vrlo dobre odnose sa svim hrvatskim medijima i novinarima, ali sam održavao i vrlo česte kontakte sa srpskim i bošnjačkim medijima, zbog čega sam ponekad imao i problema. Što se tiče viška gostiju na plaži oni postoje. Prošle godine ugledna konzultantska kuća 'Horvath i Horvath' iz Zagreba izradila je Studiju upravljanja makarskom plažom. U toj studiji se konstatira da je za vršnog opterećenja plaže vikendom na njoj preko 25.000 posjetitelja. Ta ista studija koju je usvojilo i Gradsko vijeće Makarske, jednoglasno, kaže da je na plaži višak od 12.000 posjetitelja. Prema tome višak sigurno postoji, to kažu stručnjaci, a sa tim su se složile i sve političke opcije u gradu Makarskoj. Na kraju sam ja „fašista, rasista i ksenofob“ jer sam to prenio u novine. O ovoj temi (višak gostiju) sam pisao i prije desetak mjeseci, na osnovi iste studije i nitko se nije zbog toga uzbuđivao. To za mene znači samo da se problem umjetno stvorio i kao problem umjetno medijski prikazao.

Kažete da je studija pokazala da je oko  12 tisuća posjetitelja plaže višak, odnosno da bi plaža bila komotnija kada bi bilo 12 tisuća turista manje. Jesu li sve to Hercegovci i Bosanci?

ĆURKOVIĆ: Moram reći da Studija predviđa davanje plaže u koncesiju i kako je to najbolji način da se u nju uloži 11 milijuna eura. Tko bude uložio tolike novce naravno da će plažom upravljati i odlučivati koji su mu gosti višak. Ja o tome sigurno neću odlučivati.

Zabraniti bh. Hrvatima pravo na ljetovanje u Hrvatskoj ili ih nazvati lošim turistima isprobano je loš potez, zbog kojih su se neki novinari Hrvatske ranije i javno ispričavali. Kako to da ste se ipak odvažili na takvo nešto?

ĆURKOVIĆ: Pripisujete mi nešto što sa mnom nema nikakve veze. Niti ja kome zabranjujem ljetovanje niti koga nazivam lošim turistom. Isto tako nemam nikakve veze sa Dijanom Čuljak s kojom me povezujete. Ja sam novinar i nemam nikakve ovlasti nekome nešto zabraniti. Ja od tema u novinarstvu ne bježim. I vi ste me nazvali, predstavili da radite za neke medije i tražili razgovor. Bez provjere sam na to pristao vjerujući kako ste profesionalac i kako će te objaviti ono što vam odgovorim, bez obzira kako vam se to sviđalo, kao što sam i ja prihvatio vaša pitanja. Zato tu nema odvažnosti već novinarstva. 

Planirate li se i vi javno ispričati?

ĆURKOVIĆ: Ne planiram i mislim da za to nema nekakve potrebe. Ja nikoga nisam uvrijedio. Nisam ništa neistinito napisao. Nisam ništa izmislio. Nisam nikoga ponaosob doveo u neugodnu situaciju. Nisam nikoga niti po kojoj osnovi diskriminirao. Zašto bi se onda ispričao? Znam da je ljudima teško čitati o njihovoj teškoj situaciji, ali ću ponoviti da za njihovu situaciju nije kriv Ivo Ćurković već netko drugi.

Istina je da jednodnevni izletnici ne potroše onoliko koliko potroše gosti u dužem boravku. Spominjete u tekstu, pri njegovu kraju, da bi trebalo smisliti bolji način prihvata onih koji dolaze na jedan dan. Na što ste točno mislili. Nije li to javni poziv na diskriminaciju, na organiziranje plaža za imućne, srednje imućne i siromašne?

ĆURKOVIĆ: Vaše pitanje sadrži slaganje sa mnom oko potrošnje jednodnevih gostiju na makarskim plažama. I točno je da spominjem kako bi se za ovakve goste, manje financijske moći, trebalo pronaći način kako ih prihvatiti da oni budu pravi gosti, a da i turizam od njih ima koristi. Već su mi u nekim medijima prišili da sam rasista i da bih takve goste označavao kao Židove za vrijeme holokausta. Takav stav prema meni je rasizam. U Makarskoj postoje hoteli sa dvije zvjezdice koji su stalno popunjeni i u kojima se gosti osjećaju kao gosti. Očito je da za takvim hotelima postoji još potrebe. Isto tako u Makarskoj bi trebalo otvoriti i poneki kamp koji je jeftiniji od hotela, a u kojima bi gosti mogli boraviti. Kada bi se ovakvo nešto realiziralo vjerujem da bi nesporazuma bilo manje. Svatko bi išao u smještaj koji si može priuštiti. Svi bi od toga imali koristi i domaćini i gosti, a cijena ne bi bila bitno drugačija.
Što se tiče plaža za bogate i one koji nemaju toliko novca to svugdje u svijetu postoji. Moram vam reći da se malo gdje u svijetu možete kupati na istoj plaži sa gostima hotela sa četiri zvjezdice. U Makarskoj to možete. Podjela na goste sa dubljim i plićim džepom je stara i nisam je ja izmislio. Smijete li pitati vlasnike hotela sa puno zvjezdica diskriminiraju li oni goste zato što svojim cijenama nisu pristupačni siromašnijim gostima?

Način na koji ste obradili problematiku jednodnevnih izletnika u Makarskoj osudio je predsjednik RH Ivo Josipović, HND, mediji… Predsjednik koji od početka mandata radi na izgradnji zdravih odnosa BiH i Hrvatske istakao je da vaš članak „graniči s rasizmom“. Kako to komentirate?

ĆURKOVIĆ: Da, svatko je rekao svoj komentar. Ono što me je najviše zasmetalo je činjenica da u prvih nekoliko dana nitko nije čitao moj članak već smeće koje se pojavilo na T portalu i koje su svi drugi preuzeli. Kada su ljudi počeli čitati moj članak tada se i raspoloženje promijenilo. Sve je više onih koji mi daju podršku kako u Hrvatskoj tako i u BiH. Ljude možete na kratko povući za nos ali dugoročno to ne ide. Predsjednika Josipovića osobno poznajem, nekoliko puta smo i razgovarali i ne znam zašto je rekao to što je rekao. Vjerujem da će, kao čovjek i predsjednik, smoći snage i ispričati se kada se utvrdi da nisam ništa kriv. U protivnom neće imati vjerodostojnost. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva je svjetska sramota novinarstva. Umjesto da kao predsjednik udruženja svim snagama štiti novinare i novine on se među prvima obrušio i tražio kazne. Zamislite samo te situacije. Predsjednik novinarskog društva traži kažnjavanje novinara i ukidanje novina. Sramota. Morao je i meni i mojoj redakciji dati podršku i tražiti da se situacija što prije razjasni pa onda donositi sudove. Ovako je pokazao da njemu nije stalo do medija i novinarstva. S druge strane mediji su pokazali svu svoju moć. Isto su pokazali da njih činjenice i istina uopće ne zanimaju. Dočepali su se žrtve i išli su do kraja. Ali kraj još nije pa se nadam da će i ovaj razgovor pridonijeti rasvjetljavanju cjelokupne situacije.

Nakon bure u medijima zbog navedenog članka ispitivala Vas je i policija. Strahujete li od daljnjeg razvoja događaja?

ĆURKOVIĆ: Po nalogu DORH-a ispitala me je policija. Očekujem vrlo brzo odluku DORH-a o podizanju ili ne podizanju tužbe. Tereti me se po Zakonu o diskriminaciji. I ja sam osobno angažirao odvjetnike koji su pregledali cijeli slučaj i izjavili kako ne postoji nikakva osnova za nekakav progon po svim pozitivnim hrvatskim zakonima. S druge strane slučaj je počeo prelaziti u političke vode. I evo DORH-u prilika da pokaže koliko je neovisan i kako ne radi pod pritiskom. U svakom slučaju očekujem brzu reakciju i oslobađanje od svake krivnje. U svakom drugom slučaju to bi imalo strahovite posljedice na medije i novinarstvo kako u Hrvatskoj tako i u čitavoj regiji.

Biste li ponovno napisali ovakav tekst?

ĆURKOVIĆ: Ja sam novinar i pišem sve ono za što mislim da je od interesa javnosti. Sviđalo se to nekome ili ne. Zato ne bih odustao od pisanja ovakvog ili sličnog teksta. Ono što bi me moglo poljuljati su gadosti koje su meni osobno, mojoj redakciji i posebno mojoj obitelji napravljene. Tu se radi o fašizmu, rasizmu i mržnji. To mogu napraviti samo bolesni ljudi. Zato pitam i tužilaštvo BiH i policiju i druge nadležne službe što čine kako bi mene zaštitili. Ili se i oni slažu da se ljude i bez osude može razapinjati, mrziti i pljuvati.

Iako u negativnom kontekstu, jeste li svjesni da ste uradili neviđeni PR vašoj tiskovini Makarsko primorje, za koju se sada zna cijela regija?

ĆURKOVIĆ: Da su neke druge okolnosti rekao bih vam kako ne postoji loša reklama. Nadam se da se povećao interes za novinu u kojoj radim i da će se to vidjeti i na prodaji i na marketingu. Isto tako znam da je to kratkog daha jer mi smo mala lokalna novina sa bitnim utjecajem u Makarskoj ali ne i šire. Zato će ova halabuka brzo proći i za nekoliko tjedana o njoj nitko više neće niti htjeti znati. Gosti, tako i oni iz BiH će i dalje dolaziti, a ja se nadam da će se makarski turistički radnici bolje organizirati i znati iskoristiti priliku koja im se pruža.

JOSIPOVIĆ: Ne mjeriti goste po debljini novčanika

Povodom spornog članka reagirao je i predsjednik RH Ivo Josipović. „Čitam, neki s prezirom i omalovažavanjem, gotovo rasistički, govore o turistima-gostima iz susjedne BiH. Svaki je gost dobro došao u Hrvatsku, posebno prijatelji iz BiH. Uživajući u ljepotama Hrvatske, šire prijateljstvo, stvaraju nova poznanstva, ali i jačaju naše gospodarske rezultate. Ovdje većina ljudi ne mjeri goste samo po tome koliko im je debeo novčanik. Zato, dobro došli dragi Bosanci i Hercegovci!“, napisao je predsjednik RH Ivo Josipović na facebooku o ovoj temi.

Tko ponese pare u Makarsku - magarac!

Žitelji Bosne i Hercegovine na gore navedeni članak reagiraju i putem facebooka. Statusni hit je kamion s natpisom: "Pun kamion Hercegovaca i Bosanaca! SVI u Makarsku !!! Osnovane su i razne grupe poput one 'Tepsija bureka, kila paradajza i jednodnevni  obilazak Makarske rivijere! Čak 25 tisuća bh. građana do jučer se prijavilo da „s tepsijom bureka dolazi u Makarsku“. Među zanimljivijim komentarima na grupu je i onaj: 'Tko ponese pare magarac!', kojeg su prenijeli i mediji Hrvatske, kao i onaj: 'Da znaju praviti pitu, ne bi morala svoju vucarati iz BiH'.

TEKST Ive Ćurkovića u 'Makarskom primorju'

SELIDBA BOSNE NA MAKARSKO PRIMORJE

Turistička stvarnost koju moramo mijenjati

Vikendi se ljetom pretvaraju u pohode stanovništva susjedne Bosne i Hercegovine na plaže Makarskog primorja. Deseci i stotine autobusa prevoze susjede kako bi se oni sunčali, kupali i osvježili na moru i na plažama. Sve to za vrlo mali novčani iznos. Cijeli dan, s prijevozom za 120 kuna. Od ovakvih gostiju nitko nema nikakve koristi, a stječe se i pogrešan dojam o punoj plaži i punim kapacitetima. Nedjeljno jutro, između 6 i 6,30 sati uz jednu od najprometnijih bosanskohercegovačkih prometnica, onu koja iz središnje Bosne vodi prema GP Kamensko pokazala je gdje se nalazi makarski turizam. Samo u tih pola sata prema našim plažama otišlo je oko pedesetak autobusa punih jednodnevnih izletnika. Već sam izgled autobusa pokazivao je da se tu ne radi o gostima koji su spremni nešto i potrošiti na izletu. Njihov cilj je dočepati se dijela plaže, sunčati se i kupati te navečer natrag kući.

Za 30 DEM cijeli dan

Putujući jednim od tih autobusa, svašta se može saznati. Tako i podatak da ovakav jednodnevni izlet najviše košta 30 DEM ili oko 15 eura. Cijena povratne karte od Bugojna do Makarske je 17 DEM ili 8,5 eura. Ostatak se potroši za voće koje se u Bosni može kupiti za jednu marku, osim grožđa koje košta tri marke za kilogram. Naravno da se u Bosni kupuju i ledeni čajevi i mineralne ili obične vode koje su također vrlo jeftine. Sendviči se naprave u kućnoj radinosti kao i kava koja se donosi u termosicama. To sve košta desetak DEM ili pet eura što u konačnici daje cijenu od 25 do 30 DEM. Takvi gosti dođu, zauzmu mjesto na plaži, kupaju se i ugodno provedu dan. Eventualno se tuširaju što košta dvije kune u Makarskoj dok na našim ostalim plažama to je besplatno. Mokrenje obavljaju u moru, a WC koriste samo u krajnjoj potrebi. Vjerojatno nema jeftinijeg načina kako provesti ugodan dan na moru. U toj nepreglednoj koloni autobusa i vozila može se primijetiti da ih ima iz gotovo svih krajeva BiH, od Banjaluke i Bosanske Gradiške pa do Čitluka, Ljubuškog i Mostara.

Pogrešna slika o turizmu

Svatko neupućen mogao bi prema izgledu naših plaža tijekom vikenda zaključiti kako se radi o velikom broju gostiju i uspješnom turizmu. Situacija nije takva. Veliki broj gostiju koji dolaze vikendom nisu sastavni dio turizma. Oni dođu tuđim prijevozom, donesu sve što im je potrebno za piti i jesti, ne idu niti na kakve zabavne ili kulturne događaje niti ih trebaju, opterećuju komunalni sustav od parkiranja pa do prometa i kanalizacije i to sve besplatno. Sve se svodi na to da su ovakvi gosti opterećenje bez ikakve koristi lokalnoj zajednici ili onima koji se bave turizmom.
S druge strane problem je teško rješiv. Svatko može doći bilo autobusom, bilo osobnim automobilima i boraviti dio dana ili cijeli dan tamo gdje želi. Naravno da može koristiti sve javno dostupne sadržaje, kao što su to plaže, bez ikakve naknade. To što takvi posjetitelji smetaju gostima koji su u hotelima ili privatnom smještaju nije njihov problem. To je hrvatski problem i problem turizma uopće. Takav turizam izgleda kada se mjeri samo brojem onih koji su došli ili brojem noćenja, a u zadnje vrijeme i dužinom kolona u Lučkom ili graničnim prijelazima. To su mali sastavni dijelovi turističke ponude. To sigurno nije turizam. Bolji je jedan gost koji će dnevno ostaviti 500 eura nego njih deset koji će ostaviti po 30 eura ili njih nekoliko stotina ili tisuća koji vikendom dolaze iz BiH na jednodnevne izlete.

Mi ne znamo što s ovakvim gostima

Teško da se za ovakvo stanje mogu optuživati gosti koji nam dolaze. Naš problem je bolja organizacija kojom bi se i od ovih gostiju naplatilo bar dio činjenice što koriste naše plaže i naše more. O kakvim mogućnostima se radi trebali bi odgovoriti sami turistički radnici. Ovakvo stanje sigurno nikome ne ide na ruku. Turizam je na ovaj način u problemima. Radi se o kampanjskim gostima koji smetaju, ali koje se ne može izbjeći i eliminirati. Zato se moraju smisliti načini njihova prihvata i stavljanja u okvire gostiju koji su na dužem boravku.