Intervju

Wolkner: Hrvati bi od trećeg entiteta imali najviše štete

„Daytonski ustav na više mjesta je pokazao da je neizbježna strukturalna dogradnja ustavnopravnih osnova, ako ova zemlja želi imati budućnost. Jer aktaelni ustav u brojnim poljima fiksira konflikt i čak ga ponegdje i pojačava“, smatra Wolkner

Direktorica Predstavništva Fondacije Konrad Adenauer u BiH Sabine Wolkner u intervjuu za magazin REPUBLIKA govori o gorućim društveno-političkim pitanjima u BiH. Smatra da je nužno profesti refomu Ustava BiH, ali i da treći entitet, koji zagovaraju neki političari nije najbolje rješenje za Hrvate, jer oni ne žive samo u Hercegovini. Wolkner na temelju iskustva Njemačke kaže da bez otvorenog i iskrenog konfrontiranja sa prošlošću nema ni budućnosti, te da je nužno mlade pravovaljano informirati o prošlosti i odgajati u duhu dijaloga. Ističe da je nužno da Bosna i Hercegovina što skorije dobije Vijeće ministara, da bi proces približavanja zemlje Europskoj uniji mogao ponovo dobiti zamah.

Molim da predstavite Fondaciju Konrad Adenauer i njene ciljeve?
WOLKNER: Fondacija Konrad Adenauer u BiH je aktivna od 1997. godine. Naše aktivnosti su usmjerene na jačanje suradnje među parlamentarnim strankama i političkim dužnosnicima u Bosni i Hercegovini. Pri tome ustavnopravna pitanja igraju značajnu ulogu. Mi nudimo prostor za javne diskusije na teme koje su značajne za politički i ekonomski razvoj zemlje, te potičemo razmjenu između političkih dužnosnika i civilnog društva. Osim toga na raspolaganje stavljamo i stručnost i znanje iz Njemačke, kako bismo i na taj način pomogli rješavanje problema zemlje. Još jedno težište rada Fondacije Konrad Adenauer je poticanje međureligijskog dijaloga. Također, Fondacija Konrad Adenauer, Predstavništvo u BiH, zalaže se i za objektivno i profesionalno izvještavanje sa suđenja optuženima za ratne zločine. U svim navedenim oblastima podrška za podmladak tj. mlade ima značajnu ulogu. Takvi projekti, kao i stipendije Fondacije Konrad Adenauer namijenjeni su prije svega trima ciljnim grupama: mladim političarima, teolozima i naučnicima.

Vi ste direktorica predstavništva Fondacije u BiH, koja se kroz mnoge projekte pokazala kao veliki prijatelj naše zemlje. Kakvu viziju BiH u budućnosti ima Fondacija Konrad Adenauer te što se može pomoći BiH na putu ka euroatlanskim integracijama?
WOLKNER: Prvenstveni cilj Fondacije Konrad Adenauer jeste pomoći Bosni i Hercegovini da čvrsto stoji na vlastitim nogama. Za to je potrebno ojačati demokraciju, pravnu državu i civilno društvo. Fondacija Konrad Adenauer na taj način želi dati svoj doprinos, kako bi BiH uskoro uspjela realizirati perspektivu pristupa Europskoj uniji.

Jedan od ciljeva djelovanja vaše Fondacije u BiH je i savladavanje prošlosti i pomirenje među narodima. Je li to u BiH još moguće?
WOLKNER: Naravno da nakon užasnog rata u BiH nije jednostavno ponovo uspostaviti povjerenje i zajednički život. Međutim, ako ova zemlja želi napredovati u svom demokratskom razvoju i u procesu približavanja Europskoj uniji, ne postoji drugi put. Sigurno da tu značajnu ulogu igra i vremenski faktor. Jer puno dubokih rana ne može zacijeliti od danas do sutra. Time je još važnije danas stvoriti osnove za pomirenje, te razgovarati sa mladim ljudima o prošlosti, kako bi zemlja imala bolju budućnost. Pri tome je bitno truditi se da se ostvari dijalog sa predstavnicima svih naroda i podržavati razmjenu među njima. Ta razmjena ne treba služiti produbljivanju postojećih pukotina, već otvoriti šansu za novi zajednički život u BiH. Iz tog razloga je bitno da se takve debate uvijek baziraju na činjenicama, te da se izbjegava osuđivanje unaprijed. Ovdje i mediji igraju značajnu ulogu, odnosno način na koji oni izvještavaju, npr. o procesima protiv optuženih za ratne zločine. Jesi li u tome objektivni? Trude li se zaista samo da informiraju, ili je njihovo izvještavanje tendenciozno? Fondacija Konrad Adenauer se zalaže za objektivno i profesionalno izvještavanje o procesima protiv optuženih za ratne zločine. Samo je na taj način moguće izvući pouku iz prošlosti i poduzeti mjere kako se ne bi ponovilo ono što se dogodilo. Zato je bitno da dođe do suočavanja sa prošlošću, dakle da se ona ne pomete pod tepih. Ne želim povlačiti paralele, budući da je situacija u svakoj zemlji drugačija, ali mogu reći da je Njemačka dobar primjer suočavanja sa prošlošću. Mi Nijemci smo nakon nacizma naučili lekciju. To je bilo bitno, kako bi susjedni narodi stekli povjerenje u Njemačku kao miroljubivu i demokratsku zemlju. Bez otvorenog i iskrenog konfrontiranja sa prošlošću to ne bi bilo moguće.

Fondacija je bila organizator stručne konferencije “Je li Ustav BiH kompatibilan sa EU?” u talijanskom mjestu Cadenabbia, a na koju su bili pozvani i lideri šest najjačih političkih opcija u BiH. Na žalost, ponovno se pokazalo da će teško naći zajednički jezik oko budućeg uređenja BiH. Kakav je vaš komentar na to?
WOLKNER: Nažalost, parlamentarno povjerenstvo za implementaciju presude Sejdić-Finci nije uspjelo prije isteka roka predočiti zajednički prijedlog promjene ustava. To je zaista šteta. U Cadenabbiji se pokazalo da su ostale određene razlike. Jer je pitanje modela za implementaciju presude bilo jedno od težišta konferencije. Zajednički prijedlog za izmjene ustava nije bio moguć i zbog toga što i dalje ne postoji dogovor o novom Vijeću ministara. Ta blokada odrazila se na parlament i Povjerenstvo. Nedostatak kompromisa na vrhu suzio je prostor za odlučivanje ovih dviju institucija. Ipak bi bilo brzopleto, učinak Povjerenstva označiti kao neuspjeh. Jer, uprkos teškim okolnostima, Povjerenstvu je ipak uspjelo da razvije strukturiran prijedlog i pristup za reformu. A sa takvim pristupom sada obavezno treba nastaviti. Jer samo je tako moguće pokrenuti transparentan proces, koji će političkim snagama u zemlji otvoriti šansu da konstruktivno sudjeluju u oblikovanju reforme. Takav pristup se ne može zaobići, ako Bosna i Hercegovina zaista ozbiljno misli pristupiti procesu europskih integracija. I to je u Cadenabbiji još jednom došlo do izražaja. A sudionici su bili suglasni u stajalištu da treba intenzivirati rad na ispunjavanju uvjeta za približavanje Europskoj uniji.

Vi ste, tijekom svog boravka u BiH razgovarali s brojnim ovdašnjim političarima. Na žalost, mnogi od njih još uvijek ne razumiju da je put BiH put prema EU. Kakva je vaša ocjena - hoće li BiH biti ‘crna rupa’ Europe?
WOLKNER: Naravno da su dosadašnji koraci BiH u procesu približavanja Europskoj uniji mogli biti veći. Međutim, u politici u BiH i dalje nema dovoljno povjerenja, kako bi svi vukli zemlju naprijed k zajedničkom cilju. A na tome treba raditi. Zbog toga je razmjena među dužnosnicima toliko značajna i ispravna. Između ostaloga, to je bitno kako bi se izražajnije artikulirali zajednički interesi. Eventualno bi pristup Hrvatske Europskoj uniji mogao povećati pritisak na političare u BiH, kako bi prokrčili put prema Briselu. Hrvatska će ubrzo biti članica EU i kao susjednoj zemlji sigurno će i njoj biti u interesu da graniči sa  BiH kao stabilnom i prosperitetnom zemljom. Upravo će Hrvatska najviše osjetiti ako BiH, kako ste vi to formulirali, postane 'crna rupa'. Ali i BiH je u interesu da se pripremi na ovu novu situaciju i da poduzme odgovarajuće mjere, to je recimo bitno kako bi i dalje mogla izvoziti u Hrvatsku u istom obimu kao i prije. Jer Bosni i Hercegovini će to koristiti. Ovo bi opet moglo proizvesti situaciju u kojoj će neke političke odluke u konačnici ipak biti donesene. A na kraju krajeva, birači iz Bosne i Hercegovine moraju odlučiti razvija li se po njihovom mišljenju njihova zemlja dovoljno brzo i jesu li u politici donesene ispravne odluke. Mi kao Fondacija možemo samo pomoći tako što ćemo ponuditi okvir za diskusiju o pitanjima i temama koje su relevantne za put BiH prema EU.

BiH nakon više od godinu dana nema državnu vlast. Znači li to da stranke, odnosno, lideri tih stranaka nisu funkcionalni - kakvu sliku imaju europski krugovi o takvim bh. političarima?
WOLKNER: Ja bih na ovo pitanje odgovorila ovako: Što brže bude obrazovana stabilna vladajuća koalicija, to prije proces približavanja zemlje Europskoj uniji može ponovo dobiti zamah. Za to je potrebna koalicija koju će povezivati nešto više od volje za moć.  Takva koalicija bi morala biti usuglašena po pitanju najznačajnijih reformi i raspolagati stabilnom većinom u parlamentu. Političarima iz BiH je poznato o kojim reformama se tu radi. EU je u najnovijem izvještaju o napretku na to vrlo jasno ukazala i neće se umoriti ponavljajući to. Tako su očekivanja međunarodne zajednice nedvosmislena: politika u BiH se mora ponovo odlučno usmjeriti na proces približavanja zemlje EU, te postizati kompromise u centralnim političkim pitanjima. Činjenica da je već izgubljeno puno vremena, pošto nije uspio dogovor o Vijeću ministara, samo još povećava pritisak koji traži da se odgovorni odmah late najznačajnijih reformi.

BiH je u vrlo teškoj ekonomskoj situaciji i velika je nezaposlenost, a političke neprilike znatno utječu i na ekonomiju te je nedavno i BiH snižen kreditni rejting. Može li se međunarodna zajednica znatnije uključiti kako bi se poboljšala cjelokupna situacija u BiH?
WOLKNER: Politički vakuum se ne odražava samo na funkcionalnost državnih institucija. On koči i gospodarski razvoj zemlje. MMF je nedavno kritizirao da zemlji i dalje nedostaje ubjedljiva gospodarska strategija za iduće godine. Na taj način jedva da je moguća implementacija značajnih reformi koje bi trebale zahvatiti cijelu zemlju. Pametna ekonomska politika, čiji je cilj poboljšanje klime za investiranje i uklanjanje birokratskih prepreka za to, sama je teško ostvariva. Ekonomski potencijal zemlje u takvoj okolini nažalost ostaje neiskorišten. To je zaista šteta, jer Bosna i Hercegovina ima veliki potencijal!  Aktalni razvoj samo potiče korupciju i loše gospodarenje i pojačava jaz između dobitnika i gubitnika ekonomske tranzicije. To podriva povjerenje koje društvo treba imati prema ekonomskom sustavu, ali i prema cijelom političkom sustavu. Politika ima zadatak takav trend okrenuti u drugom smjeru. Naravno, međunarodna zajednica BiH u tome treba pomoći. Ona to već čini. Tako je EU u formi IPA fondova na raspolaganje stavila milijunske iznose. BiH treba zatražiti i iskoristi ta sredstva za svoj ekonomski i politički razvoj. Po mom mišljenju, politički dužnosnici zemlje zbog svega ovoga imaju obavezu da postave osnove za strukturalne reforme u zemlji.

Hrvati su u BiH najmanji konstitutivan narod, dijele Federaciju s Bošnjacima, a Republika Srpska je s većinskim srpskim stanovništvom. Iz tog entiteta sve su glasnije ideje o mogućoj disoluciji ili ‘mirnom razlazu’. Je li to moguće i je li moguć opstanak ovakve BiH, s ovakvim uređenjem?
WOLKNER: Daytonski ustav na više mjesta je pokazao da je neizbježna strukturalna dogradnja ustavnopravnih osnova, ako ova zemlja želi imati budućnost. Jer aktaelni ustav u brojnim poljima fiksira konflikt i čak ga ponegdje i pojačava.  K tomu još treba dodati i to da brojni „checks and balances“ u političkim procesima odlučivanja sprečavaju efikasno djelovanje vlasti. A tome još treba dodati i sukobe o nadležnostima između države, entiteta i županija. Ipak – a i to je očigledno – gore spomenuta strukturalna reforma trenutno nije realna mogućnost, jer za to nedostaje politički konsenzus. Zato je implementacija presude Sejdić/Finci tako značajna. Ona bi bila prvi korak za pokretanje transparentne reforme ustava, koju bi oblikovali parlamentarci ove zemlje. Etabliranje takvog procesa, međutim, nije bitno samo iz pobrojanih razloga. Naime, iskustva ostalih zemalja sa statusom kandidata za pristup EU su pokazala da su neophodne brojne ustavne reforme, prije nego što neka zemlja dođe u stanje da je spremna za pristupanje Europskoj uniji. Za Bosnu i Hercegovinu to prvo znači poboljšati funkcionalnost države. Jer ta funkcionalnost je prema mišljenju EU trenutno mala. Stoga su rasprave o „mehanizmima za disoluciju“ ne samo pogrešne i opasne. One odvraćaju pažnju od pravih problema u zemlji. A ti problemi se odnose na činjenicu da BiH ostvaruje samo minimalan napredak u približavanju EU. Na tome treba zajednički raditi.  Jer, u konačnici, perspektiva pristupa EU vrijedi samo za državu BiH.

Neki hrvatski lideri zagovaraju ustrojstvo trećeg entiteta, gdje bi većinsko stanovništvo bilo hrvatsko. Američka diplomacija jasno je kazala da takvo rješenje nije moguće. Kakvo je vaše mišljenje - jesu li Hrvati ravnopravni s ostala dva naroda u BiH?
WOLKNER: U nekim pitanjima zaista mogu razumjeti frustraciju koja postoji kod Hrvata. Ipak, ne bi na temelju toga trebalo donositi preuranjene zaključke. Mislim da bi upravo Hrvati imali najviše štete od dezintegracije - u kakvoj god formi ona bila. Oni nisu samo brojčano najmanji narod. Hrvati ne žive samo u Hercegovini. I dalje ih puno ima i u središnjoj Bosni i u drugim dijelovima zemlje. Kako bi se razvio njihov položaj u takvom slučaju? Po mom mišljenju upravo zato bi baš Hrvati trebali imati najveći interes za funkcionalnu državu, koja će biti u stanju realizirati perspektivu pristupa zemlje Europskoj uniji. Stoga je kao prvo neophodno razviti mehanizam koji će efikasnije oblikovati suradnju među različitim razinama vlasti u BiH, kako bi se poboljšala implementacija zakona EU. Perspektiva pristupa u EU mora ostati realna mogućnost i mogućnost koja je i mladima dohvatljiva! To naravno pretpostavlja da takva država treba odražavati interese svih naroda, te da svi u jednakoj mjeri moraju imati mogućnost da sudjeluju u procesima odlučivanja. To je po mom mišljenju moguće u decentralizirano organiziranoj državi sa federalnom strukturom, koja bi mogla ispuniti opisana očekivanja. Ali takva država istovremeno mora biti i funkcionalna. To u jednoj federalno organiziranoj državi nije uvijek jednostavno i traži puno političke volje, kako bi svi zajednički djelovali prema istom cilju. Mislim da je upravo u tome bit. S obzirom na različite pozicije i mišljenja, bitno je pokrenuti transparentan proces reformi koji će biti otvoren za sve aktere. Ali i ovdje je nužno da se o tim pitanjima diskutira u Parlamentu BiH. Fondacija Konrad Adenauer je svakako spremna da podrži uspostavljanje takvog procesa, kao i stručnu pomoć i ekspertizu. (REPUBLIKA)