Dr. sc. Sandi Dizdarević: Strepim od novih terorističkih napada u zemljama EU-a

„Ukoliko BiH ne zatvori granice, u F BiH, točnije u USŽ i HNŽ-u bit će jedna vrlo teška situacija, jer će migranti biti fokusirani na ove dvije županije radi prijelaza prema EU. Opet s druge strane, mi i dalje ne znamo nalaze li se među tom populacijom i pripadnici terorističkih grupa, a takve migrantske grupe su vrlo dobro skrovište za iste“, kaže Dizdarević.




Jedan od vodećih stručnjaka na polju sigurnosti u BiH, dr. sc. Sandi Dizdarević profesor Visoke škole UNION u Mostaru i istražitelj Tužiteljstva HNŽ-a, u intervjuu za Dnevni list ističe bojazan od novih terorističkih napada u EU, ali i pogoršanje sigurnosne situacije u USŽ-u i HNŽ-u upravo zbog najavljenog vala emigranata koji ove dvije županije prvenstveno koriste kao tranzicijska područja prema susjednoj Hrvatskoj, odnosno, zemljama EU-a.  Dizdarević za Dnevni list također analizira i „slučaj selefije“ za kojeg kaže da je „hibridna operacija“, ali i ubojstvo vlasnika jedne od najvećih zaštitarskih tvrtki.

„Ne vidim više smisao ni potrebu za osnivanjem ne samo rezervnog sastava policije, već niti jedne policijske agencije u BiH, jer ih imamo previše da čak više ne znamo tko je za što nadležan. Postavlja se pitanje, ako se krene u realizaciju ovih inicijativa iz oba entiteta tko će sve to financirati, tko će te ljude obučiti, educirati, i plaćati?“, odgovara Dizdarević na pitanje o formiranju rezervnog sastava policije u RS-u.


Razgovarala: V. Herceg/Dnevni list



DL: U samo nešto više od mjesec dana dogodio se krvavi teroristički napad na muslimane u Novom Zelandu, napad bombaša samoubojice na kršćane u Šri Lanki, potom napad policajca koji se vozilom zaletio na uskrsnu procesiju u Nigeriji, poginulo je skoro 400 ljudi. Je li ovim napadima jačanje ekstremizma na vrhuncu ili ćemo biti svjedoci još krvavih trenutaka?

Dizdarević: Vi ste naveli nekoliko različitih terorističkih napada koji su se dogodili u posljednjih mjesec dana. Svi teroristički akti koji su počinjeni zapravo pokazuju opstojnost koja se prožima kroz određene ideje temeljem kojih teroristi djeluju. To je upravo najveća opasnost terorizma. Kada se promatra i izučava radikalizam, ekstremizam i posljedica istih u vidu terorističkog djelovanja kao akta nasilja, uvijek se misli da je to vrhunac.
Nažalost svaki novi oblik terorizma, i terorističkog akta nas negira, a to opet ukazuje da uvijek može biti i gore. Rezultati mnogih istraživanja, koji dolaze iz različitih sigurnosnih instituta u svijetu, ukazuju da se ne radi o vrhuncu.

Ono čega se konkretno pribojavam, s obzirom da je međunarodna koalicija za borbu protiv terorizma dobrim dijelom desetkovala terorističke organizacije na Bliskom Istoku, jest novi, odnosno, intenzivniji modus terorističkih akata, osobito na području zemalja EU. Teško je sa sigurnošću utvrditi koliko je preživjelo terorista, i gdje su oni danas. Teško je utvrditi djeluju li oni danas pod izmijenjenim identitetima i borave li negdje u našoj blizini.

Želim kazati je da, iako su terorističke organizacije desetkovane, to ne znači i da su one prestale postojati i djelovati. Većina preživjelih članova, promijenit će svoj sustav djelovanja i prilagoditi se svakodnevnom životu. Dio tih pojedinaca i dalje će zastupati terorističke radikalne ideje i u krajnjoj instanci postoji realna mogućnost za provođenje individualnih terorističkih akata, o čijoj destruktivnosti smo svjedočili posljednjih dana. 

Vrlo važno je da nadležne službe sigurnosti, obavještajne službe i policijske agencije, temeljem egzaktnih i operativnih podataka, moraju razmotriti i pripremiti se na sve moguće opcije. Svi teroristički akti koje ste u pitanju spomenuli pokazuju koliko nepopravljivih posljedica može nanijeti samo jedan pojedinac, a imali smo priliku vidjeti kroz snimke koje su objavili mnogi mediji. S druge strane, u Šri Lanki imali smo potpuno drukčiji teroristički akt, koji se odvijao sinkronizirano, koordinirano, vrlo proračunato, destruktivno, i s jasnom porukom kao i svaki drugi akt nasilja. Teroristički akt u Novom Zelandu i teroristički akt u Šri Lanki, kao i u Nigeriji imaju jedan zajednički ponder: biranje najranjivijih žrtava u vrijeme molitve, kada ljudi najmanje očekuju da će biti napadnuti.

DL: U jednom od svojih prijašnjih intervjua kazali ste da, po vašem stručnom mišljenju, u BiH, pa tako i u hercegovačkoj regiji, možemo očekivati zabrinjavajuće narušavanje sigurnosne situacije.  Kako danas vidite to pitanje?

Dizdarević: Dozvolite mi da stanje sigurnosti usporedim sa zdravim čovjekom. Kada imate zdravog čovjeka kojeg zaboli zub, on postoje nervozan, rastresit i taj dan više ne funkcionira normalno. Odmah kada zaboli zub, svatko od nas odlazi kod svog stomatologa i rješava problem nakon čega nastavi normalno funkcionirati.
Kada sve ovo prenesete na polje sigurnosti onda dobijemo sljedeće: imamo povećanje kaznenih djela agresivnog kriminaliteta, ubojstva, silovanja, razbojništva, prijevare, teške krađe. Ako se dio tih kaznenih djela samo dokumentira, a ne otkrije počinitelj/i i isti ne procesuiraju i adekvatno ne sankcioniraju, onda sustav sigurnosti postaje poremećen.

Ono što danas na sceni imamo je stvaranje stanja „prividne sigurnosti“ u smislu da se sve počinje promatrati iz jedne pasivne perspektive, u smislu „ma samo nek' se meni to ne događa“. Zapravo, svi mi nužno osjetimo posljedice nesigurnosti, a osobito realni i privatni sektor.
Nažalost, volio bih da su me mnogi demantirali i ponudili konkretne dokaze ili argumente da nisam bio u pravu. Mi danas i dalje imamo iznimno tešku sigurnosnu situaciju u cijeloj BiH, neriješene slučajeve mnogih ubojstava. Mislim da je BiH došla u fazu kada je nužno napraviti jednu sveobuhvatnu sigurnosnu analizu, i temeljem iste krenuti u donošenje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih planova. 
Iskoristit ću i ponoviti po tko zna koji put da rezultati istraživanja ukazuju na postojanje strukturalne devijacije norme u okviru Zakona o policijskim djelatnicima. Prema ovoj normi, svaka osoba sa završenih fakultetom društvenog smjera može aplicirati i raditi na poslovima kriminalističkih istražitelja, bez obzira što u okviru nastavnog plana i programa svog fakulteta se nije bavila izučavanjem kriminalističkih predmeta.

Opet ću biti slobodan i napraviti jednu praktičnu komparaciju: ja bih zaista volio da kao osoba koja je završila kriminalistički fakultet, i koja radi kao istražitelj u pravosuđu, postanem tužitelj, jer bi „imao veću plaću“ jer smatram da istražitelji doprinose puno više nego se o tome priča. Na moju žalost ne mogu, ali na sreću države i društva  to je dobro jer je zakon vrlo jasno propisao i kazao da to moraju biti osobe s pravnim fakultetom i položenim pravosudnim ispitom. Nažalost, bojim se da će se povećanja kriminaliteta i dalje nastaviti.

DL: U Banja Luci je ubijen poznati gospodarstvenik i vlasnik velike zaštitarske agencije, Slaviša Krunić. Ubojice su već poznate što je, mora se priznati, vrlo iznenađujuće s obzirom da se radi o ljudima debelog policijskog dosjea, takoreći, profesionalcima. Oglasio se i ministar Mektić napisavši kako je to „ubojstvo s potpisom vlasti“. Kako vi, sa svoga aspekta, gledate na ovaj slučaj?

Dizdarević: Teško je dati objektivnu procjenu bez operativnih podataka. Na temelju informacija koje čujem i vidim kroz medije, i do kojih dolaze medijske kuće ovaj slučaj nam pokazuje koliko smo mi postali nesigurno društvo i u kakvom sigurnosnom ambijentu živimo i radimo.
Zapravo pored slučajeva Dragićević, Memić, ubojstva policajaca, u Sarajevu, ranjavanje policajca u Mostaru i niz drugih ovaj događaj ukazuje nam na kontinuitet nesigurnosti. Sasvim je logično, da su počinitelji identificirani jer vi u ovom slučaju imate i jednog ubijenog napadača.
Nije nikakva matematika niti kriminalistička enigma povezati tko je iz kriminalnog podzemlja i kriminalaca zajedno i tko zajedno „operira“. Ono što je po meni sa sigurnosnog aspekta značajno je da, kada sagledate dostupne podatke pokojnog Slaviše Krunića, vi vidite da se ne radi o prosječnoj osobi, već o gospodarstveniku koji iza sebe ima vrlo uspješan biznis, i jednu od iznimno kvalitetnih, privatnih, sigurnosnih kompanija.
Što želim kazati: zamislite kolika je agresivnost, i bahatost današnjeg kriminala kada se netko odluči da na jedan ovakav zvjerski način isplanira i počini ovakvo zlodjelo. Običan građanin kada promatra ovaj i slične događaje, vrlo često postavi sebi pitanje - ako je netko ubio čovjeka koji je imućan, koji je zapošljavao više tisuća ljudi, koji je imao vlastito osiguranje, šta je onda sa sigurnosti običnog građanina?
Ono što je još sigurnosno zanimljivo jest vrijeme kada se ovo ubojstvo događa, u trenutku kada je aktualna priča o formiranju rezervnog sastava policije. Stoji li iza ovog ubojstva „potpis države“, u ovom trenutku teško je kazati. Nadam se da će u BiH doći vrijeme kada će se za mnoga neriješena ubojstva moći dokazati stoji li netko iza njih i tko su počinitelji. U tom smislu, smatram da bi bilo svrsishodno na razini BiH ili na bilo kojoj drugoj razini formirati jedan multidisciplinirani tim koji bi činili ne samo praktičari istražitelji, već i psiholozi, profesori kriminalistike, forenzičari i drugi, a koji bi bili zaduženi za rad isključivo samo po tim predmetima. Nažalost, mi smo mala država s jako puno slučajeva nerješenih ubojstava.

DL: BiH, ali i njenu susjedu Republiku Hrvatsku, nedavno je potresao i „slučaj selefije“, što je dodatno problematiziralo odnose dvije države susjede. Kakvo je vaše viđenje i analiza?

Dizdarević: Nažalost, pored svih problema koje građani ove zemlje i susjedne Republike Hrvatske proživljavaju, mi smo bili svjedoci jedne, po mom skromnom mišljenju vrlo loše hibridne operacije. Sav taj navodni „obavještajni prodor“ ako je postojao, u što sumnjam, morao se rješiti na dva načina: prvo, u prijateljskom odnosu dvije partnerske obavještajne službe; i drugo, ako se nije mogao rješiti na prethodni način onda je taj, ponovo ponavljam „navodni obavještajni prodor“, stranih obavještajaca morao postati predmet kontraobavještajnog rada bh. službi koji bi u krajnjoj instanci urodio uhićenjem stranih obavještajaca i „domaćih agenata“.

DL: Međutim, zašto mislite da se radi o loše insceniranoj hibridnoj operaciji?

Dizdarević: Informacija koja je puštena u medije mora se promatrati na dva načina, kao jedna cjelina, i ta ista informacija mora se raščlanjivati odnosno tako i promatrati. Dio informacije kako „hrvatski obavještajci vrbuju građane BiH“, a potom „selefije iz BiH“, nedvojbeno je točan.
Međutim, koje to službe ne rade? Pa to im je osnovna djelatnost, ustavna obveza. Drugi dio informacije kako je takva operacija podpomognuta diplomatom iz Hrvatske, doministrom sigurnosti, i novinarom je zapravo metod produžene obavještajne manipulacije u okviru hibridne operacije.
Ja nisam vidio da je u medijima plasiran niti jedan dokaz, niti jedan kvalitetan argument za održivost ovakve teze. U obavještajnoj teoriji nije zabilježeno da visoki diplomat jedne zemlje „obavještajno operativno“ izravno radi na terenu i to na vrbovanju. Za to postoje druge osobe koje djeluju kao rezidentni obavještajci, zato postoje obavještajni centri i punktovi. To su osnovni postulati obavještajnog rada.
Druga vrlo bitna stvar odnosi se na jedan od izvora koji je i sam priznao da je više mjeseci surađivao sa hrvatskim obavještajcima i špijunirao bh. građane. Je li taj izvor vjerodostojan, je li taj izvor dvostruki agent, je li izvor i dalje na zadatku, to su sve pitanja na koja nemamo odgovore. Bojim se da je dio informacije koji je došao do svih nas nastojao se potkrijepiti podacima iz ranije prošlosti pojedinih aktera ove priče što se pokazalo kao irelevantno i neutemeljeno.
S druge strane, ako je i bilo nekih aktivnosti, a prekinute su  na ovakav način, onda to pokazuje koliko je naš sigurnosni sustav zreo za jednu veliku reorganizaciju. Na ovakav način, bez argumenata i bez pravnih i drugih dokaza dovodi obje države, a primarno obavještajne službe, u jedan težak položaj čije ispravke mogu trajati godinama. Osobe čija imena su se odjednom našla u svim medijima etiketirane su na jedan jako ružan način, pa mogao bih slobodno kazati da je njihova sigurnost dovedena u nezavidan položaj.

DL: Nove tenzije su i između Federacije BiH i Republike Srpske oko uspostave rezervnog sastava policije u RS, a iz FBiH se već traži intervencija visokog predstavnika i možda ista reakcija kao odgovor. Jesu li RS-u potrebni „rezervisti“ ili je bolji način jačanje, bolja opremljenost i spremnost policije, odnosno MUP-a RS?

Dizdarević: Mi živimo u društvu u kojem su tenzije postale svakodnevnica, i bojim se kazati da na relaciji F BiH i RS više i nije potreban bilo kakav razlog, ali tenzija će i dalje biti. BiH je zemlja u kojoj su nam stranci kroz Daytonski ustav propisali mnoge segmente života pa tako i policijski sustav. Tim sustavom precizirano je da su unutarnji i policijski poslovi u nadleženosti entiteta, i županija. U tom smislu, formalno promatrano, RS ne krši nikakve zakonske pretpostavke.
Međutim, postoji nešto što nije propisano samo Ustavom, a to je potreba. Ne vidim nikakvu stvarnu potrebu za osnivanjem bilo kojeg oblika rezervnog sastava, osobito pod izgovorom kao što su migracije, elementarne nepogode i sl. Ne vidim više smisao ni potrebu za osnivanjem ne samo rezervnog sastava policije, već niti jedne policijske agencije u BiH, jer ih imamo previše da čak više ne znamo tko je za što nadležan.
S druge strane, opravdani je prosvjed pojedinaca i grupa iz F BiH jer, jednostavno, mi smo zemlja u kojoj nas svakodnevno 'bombardiraju' ratnim pričama, prijetnjama odcjepljenja.

Formiranje bilo kojeg oblika policije, pa i rezervnog sastava, suprotno je i s odredbama Sankt- Petersburške deklaracije o policiji, prema kojoj su postavljeni standardi o prijemu, pa i na svojevrstan način o odnosu policijskih djelatnika na broj stanovnika. Mi već vidimo reakcije iz F BiH na ovakvu odluku vlasti u RS, a to je inicijativa za formiranje rezervnog sastava policije u ovom entitetu.
Postavlja se pitanje, ako se krene u realizaciju ovih inicijativa iz oba entiteta tko će sve to financirati, tko će te ljude obučiti, educirati, i plaćati? To su enormna opterećenja proračuna. Meni kao istražitelju i kao znanstveniku, ovakve stvari su paradoksalne jer imamo zemlju u kojoj postoji izvjestan broj istražitelja, i to vrlo kvalitetnih koji rade i po nekoliko godina sa nerješenim radno-pravnim statusom.
Paradoksalno je da policijski djelatnici s najmanjim činovima rade za plaću od 500 do 800 KM, i umjesto da se tim ljudima kroz povećanje plaće daje motiv mi na ovakav način pravimo dodatne troškove. Ova situacija kao i mnogi drugi brojni primjeri pokazuje niz nelogičnosti.

Pogledajte, mnogi istražitelji istražuju ratne zločine u BiH, od kojih se neki financiraju iz IPA sredstava, dakle ne plaća ih država. Ti isti istražitelji svakodnevno riskiraju svoje živote, lišavaju slobode osumnjičene za ratne zločine, a onda paradoks: pojedine razine vlasti donose proračunske stavke kojim pomažu obranu osoba osumnjičenih za ratne zločine. Niti na prethodne, niti na ove paradokse nisam vidio rekaciju države, pa ni međunarodne zajednice.
Volio bih da netko objavi neki svjetli primjer kako je otvorena neka tvrtka u RS ili F BiH pa da „druga strana“ krene s inicijativom za otvaranjem slične tvrtke. Zveckanjem oružja u BiH, postala je svakodnevnica koja ima za cilj izazivanje tenzija, ali ne zaboravimo da mi još uvijek proživljavamo posljedice rata, da su mnoge majke ostale bez svojih sinova, da su mnoge žene silovane, da su mnogi gradovi razoreni…

DL: Migranti su  stalna tema kada je riječ o humanitarnoj i sigurnosnoj situaciji, povećanja kriminaliteta (krijumčari migranata, provale u kuće, krađe)  ali i stabilnosti zemlje. S toplijim danima najavljuje se i njihov veći priliv, a koji BiH koriste samo kao tranzicijsku zemlju na putu prema zemljama EU-a. Kako to utječe na sigurnosnu situaciju u BiH, je li BiH dorasla ovom izazovu?

Dizdarević: Mi se ni do sada nismo baš snašli u situaciji s migrantima. Bojim se da ni u budućnosti nećemo se dovoljno pripremiti, jer mi previše pričamo, a malo djelujemo. Pogledajte, najveći migrantski val do sada, a vjerovano i u budućnosti dolazi nam iz susjedne Srbije, i odvija se u nekoliko pravaca, u pravilu primarno onom rutom koja je najbliža Sloveniji ili u krajnjoj instanci južnom prema Jadranu.
Imamo jasnu politiku RS u kojoj ne žele prihvatiti i osigurati smještajne kapacitete za migrante, čime je F BiH, točnije njene dvije županije postale kolateralna šteta. Na svakodnevnoj bazi, mi vidimo vapaje ljudi iz USŽ i HNŽ-e, ali ne vidim da država po tom pitanju nešto radi.
S druge strane, Republika Hrvatska predstavlja prvu obranu EU i potpuno je logično da će hrvatska policija nastojati svoju granicu konzervirati i potpuno zatvoriti. Susjednoj Srbiji, što je opet logično, cilj je da što prije migrante s rute kretanja proprati prema BiH. Tu dolazimo do problema, jer mi još uvijek nemamo odluku hoće li se granice BiH zatvoriti, a mislim da je to u sljedećem migrantskom valu jedino rješenje.
Ukoliko se to ne dogodi, u F BiH, točnije u USŽ i HNŽ-i bit će jedna vrlo teška situacija, jer će ti ljudi biti fokusirani na ove dvije županije radi prijelaza prema EU. Opet s druge strane, mi i dalje ne znamo nalaze li se među tom populacijom i pripadnici terorističkih grupa, a takve migrantske grupe su vrlo dobro skrovište za iste. Cjelokupna situacija s migrantskom populacijom, kao i do sada, određenim dijelom imati će utjecaj na stanje sigurnosti.
Ovdje je situaciju potrebno promatrati u dva ugrožavajuća smisla, prvo od pojedinaca koji dolaze iz nemigrantske populacije, tj. domaćih i međunarodnih kriminalaca, i drugi koji dolaze od pojedinicaja iz migrantske populacije. Nažalost, bojim se da ćemo opet puno polemizirati, a malo moći uraditi.



   

Komentari:

No comment.

Izvor sukobi i nezgode jednog naroda

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna