MINI FELJTON Kad mrtvi zapjevaju (6. dio)

Pozdrav čitateljima ovog feljtona. Prema danom obećanju u 6. dijelu feljtona pišemo o čovjeku koji je ostavio dubok trag u postrojbama HOS-a Hercegovine.



Piše: Šime Kraljević

Krešo Kordić – Žara, domoljub koji je svoj život dao za ideale slobodne Hrvatske države. Krešo Kordić – Žara rođen je 05.ožujka 1945. godine u Tihaljini gdje je živio svoj mladenački život. Tu je iskusio neimaštinu i represiju jugoslavenskog režima. Sanjajući o boljitku i slobodi uputio se u inozemstvo tražeći sebe i slobodu.  Put ga na kraju doveo do daleke Australije.

Dolaskom u Australiju pridružio se Hrvatskim iseljenicima koji su već bili organizirani u raznim Hrvatskim klubovima. Tako je Krešo postao član Hrvatske mladeži 'Uzdanica' iz Canberre.
Radeći u Australiji svakojake poslove da bi preživio, a najteže mu je bilo u rudnicima gdje se vadio opal. Kao što je pričao, najteže mu je bilo navečer kad bi legao i usnuo svoje bližnje, svoj krš i svoju Hercegovinu. Zasnovao je i obitelj i riješio da će se skrasiti u tom dalekom svijetu. Ali tada dolaze 90.-te, u Kreši Kordiću – Žari budi se ono hrvatsko, ona želja za slobodom, ona čežnja za domom i domovinom, čežnja za Hercegovinom. Aktivno sudjeluje u prikupljanju humanitarne pomoći i novčanih sredstava koji su slani za potporu obrane i naoružavanja Hrvatske.
Zajedno s Blažem Kraljevićem svoje djelovanje šire diljem Australije. Naposljetku, kad se Blaž Kraljević odlučio vratiti u domovinu, Krešo je ostavio obitelj i pošao za Zagreb. Novčana sredstva su prebačena na račun stranke HSP u Zagrebu. Kao dokaz priložit ću par uplatnica.




 

U Zagrebu su se aktivno uključili u rad Hrvatske Stranke Prava i bili od velike koristi predsjedniku Dobroslavu Paragi i samoj stranci. Kad su HSP i Dobroslav Paraga odlučili pojačati zapovjednu strukturu HOS-a u Hercegovini, ova dva Hercegovca stavili su se na raspolaganje.
Dolazeći u nekoliko navrata u  listopadu i studenom na područje Hercegovine, odlučili su da u prosincu dolaze za stalno. Dana 18. prosinca 1991. godine vrhovni zapovjednik HOS-a Dobroslav Paraga imenovao je Blaža Kraljevića zapovjednikom Ratnog Stožera HOS-a Hercegovine, tada Krešo Kordić – Žara preuzima dužnost šefa osiguranja zapovjednika i stožera.
Zapovjedništvo se tada nalazilo u obiteljskoj kući Ante Luburića u ulici fra. Serafina Dodiga 1, Ljubuški, a iznad ugostiteljskog objekta (restorana) M & M.
Povratkom ove dvojice domoljuba i samom organizacijom HOS-a u Hercegovini dobar dio Hrvata željnih slobode odlučilo se priključiti postrojbama HOS-a Hercegovine.
Formiraju se kampovi (centri za obuku) bojovnika u mjestima Gornja Vitina, Lipno i Staro Hardomilje na području ljubuške općine, koje je ovaj dvojac svakodnevno obilazio.
Vjerodostojan sebi u dokazivanju istine, iznijeti ću nekoliko dosad nepoznatih i neprikazanih činjenica. S tim da ću namjerno prešutjeti neke od datuma (točno navedeno datum i vrijeme) kako bi sve 'hoštaplere' koji su do sada zastupali u javnosti HOS i HSP, naveo na razmišljanje.

Većina njih u to vrijeme nije ni bila pripadnik postrojbi HOS-a, a kamoli da je uživala neku funkciju ili zapovjednu dužnost.
No da se vratimo na našu temu.
Do sada neprikazana činjenica je i ta da  je HOS Hercegovine svoje prvo vatreno krštenje imao u prvoj polovici siječnja 1992. godine na području Gornje Vitine.
Naime desantne jedinice JNA u samo praskozorje pokušale su iznenaditi pripadnike HOS-a koji su imali obuku u prvom kampu HOS-a u mjestu Gornja Vitina, zaseok Pavlovići. Poslije žestoke uzvraćene paljbe istina samo iz pješačkog naoružanja, helikopteri JNA tipa Gazela su natjerani na povlačenje i bijeg.

Zapovjednik Blaž Kraljević, njegov zamjenik Ivica Primorac i osiguranje Krešo Kordić – Žara su odmah po događaju izašli na teren i obišli bojovnike HOS-a.
Događanja od tog jutra i prijavak zapovjedniku podnio je zapovjednik centra za obuku G. Vitina Božidar Horvat (Jelen). Poslije ovog događaja zainteresiranost za pristupanje HOS-u je naglo porasla na području Hercegovine. Pa tako, u mnogim izjavama koje su dane od strane zapovjednika Blaža Kraljevića Slobodnoj Bosni, Oslobođenju, Slobodnoj Dalmaciji i Beogradskom NIN-a i Dugi, spominje se brojka od 16 tisuća naoružanih i spremnih bojovnika.

Naoružanje i oprema je konstantno dopremana za to vrijeme tajnim kanalima. Između ostalog krajem siječnja 1992. godine HOS Hercegovine je dobio na dar protuavionac marke Browning 20 mm. Protuavionac i pripadajuće streljivo bili su dar Tomislava Merčapa, visokog časnika MUP-a RH, a dopremljen je preko Bosne u tajnom bunkeru autobusa poduzeća Jadrantrans Vrgorac.
Poslije sastavljanja i isprobavanje ove mrcine donesena je odluka da se protuavionac dodjeli postrojbi u Širokom Brijegu i zapovjedniku Miji Jeliću.

Blaž Kraljević, Ivica Primorac i Krešo Kordić – Žara su odnijeli i uručili Browning Širokobriježanima.

Puno novca se trošilo za nabavu oružja i opreme tako da je ponekad doslovno falilo i za hranu. Smještaj u Zapovjedništvu u Ljubuškom koji se nalazio u privatnom objektu obitelji Luburić, tik iznad ugostiteljskog objekta (restorana) M & M u ulici fra. Serafina Dodiga 1, bio je skup za izdržavanje.
Naime plaćan je tisuću (1000 DEM) maraka tjedno. Zbog te neimaštine, a i bojazni da ne ugrozimo sami centar Ljubuškog i stanovništvo, donesena je odluka o izmještanju Zapovjedništva ratnog stožera HOS-a u mjesto Veljaci u kuću obitelji Pavlak, koja je dana besplatno na korištenje, a nalazila se 10 kilometara od Ljubuškog. Jedini stalni stanar novog zapovjedništva bio je Krešo Kordić – Žara.
Novo zapovjedništvo je maksimalno profunkcioniralo. Odnos sa stanovništvom je bilo na zavidnoj razini, a bojovnici koji su već tada bili na položajima prema neprijatelju, zračili su nekom svježinom, nekom novom vedrinom i željom za akcijom.
Tada nismo bili svjesni činjenice da smo konstantno pod budnim okom Jugoslavenske tajne službe, njenih plaćenika, a inače izdajnika hrvatskog roda.
Te izdajice su smišljale način kako rasturiti HOS, kako ga posvađati s narodom, kako ga otjerati iz Veljaka.
Radi se o dvojici reći ćemo domaćih ljudi koji su bili dosta bliski s narodom inicijala su J.M i J.M, interesantno obadva istih inicijala. Zavedeni pod brojem 3993 i 4207 u knjizi Djelovodnik šefova BiH UDBE autora Bože Vukušića.
O sljedećem incidentu nitko nikada nije progovorio, a kamoli napisao koju riječ.
Iskoristivši priliku da se u Veljacima pojavio tadašnji Pukovnik Ante Roso (hrvatska legenda) sa 18 pripadnika zelenih beretki (elitnih pripadnika Zbora Narodne Garde RH),  koji su bili ugošćeni u lokalnoj gostionici Koćuša.
Vojnici, a i sam pukovnik, malo su se opustili i predali veselju. U međuvremenu ova dvojica izdajnika su okupili priličan broj lokalnog naroda i na sve načine pokušali icenirati nekakav sukob između pripadnika ZNG-a i HOS-a.
Napomenut ću da je između stožera HOS-a i gostionice udaljenost oko 200 metara. Nakon nekog vremena podgrijavanja novonastale situacije jedan od pripadnika ZNG-a pošao je demonstrirati silu.
Donio je zolju i raspalio u obližnju sedru pored rijeke. U pripitom stanju zaboravio je na potisak iza sebe pa je tako uništio sve prozore i jedna vrata na tom ugostiteljskom objektu i kući obitelji Matić.
U smirivanje nastale situacije i komešanja uključuju se dvojica pripadnika HOS-a. Pred tadašnjeg pukovnika Antu Rosu inače legionara, stupaju Dragan Čuljak i Krešo Kordić – Žara koji uz pozdrav 'ZA DOM SPREMNI' iznose svoje viđenje novonastale situacije.
Do tada, a i sada, neznana činjenica je da su se Dragan i Ante upoznali još prije ovog događaja u centru za obuku MUP-a i ZNG-a RH u Kumrovcu. Uz srdačan zagrljaj s pukovnikom Rosom stvari su izglađene u trenu. Svi su shvatili da se općenito radi o hrvatskoj vojsci, o hrvatskim borcima za slobodu i da nisu bitne oznake na reveru.
Vjerujte mi na riječ, ova dvojica izdajnika i više od 50-tak huškača nestali su u trenu.
Vlasnik ugostiteljskog objekta i njegova obitelj su živi svjedoci ovog događaja kojeg smo ukratko opisali.

Vrijeme je  išlo dalje, a u Zapovjedništvo HOS-a je došla pošiljka oružja i municije. Pošiljku je u garažu inače prizemlje Zapovjedništva uskladištio Krešo Kordić – Žara, koji je odlučio osigurati ulazna vrata jednom ručnom bombom M75 na potez.
Obavijestio je sve u Zapovjedništvu da ne prilaze vratima garaže i on je sam imao ključeve od iste. Znalo se dogoditi da netko od bojovnika prilikom ulaza u skladište „drpi“ koju kutiju metaka, prvenstveno metaka kalibra 7,62 pištoljsku, koju koriste pištolji TT i puška 'Špagin'.

Povod za osiguranje ulaznih vrata skladišta je upravo ovaj.
Krešo Kordić – Žara je jednom prilikom bio u skladištu i prilikom izlaska, dok je namještao potez, bomba je eksplodirala. Krešo je ranjen i pravo je čudo da još netko nije nastradao i da skladište i cijelo zapovjedništvo nije odletjelo u zrak.

Ranjenog Krešu su brzo prebacili do doma zdravlja, a potom do bolnice. Naposljetku operativno je obrađen u bolnici u Splitu. Najveći problem u liječenju predstavljala je ozljeda glave gdje je jedan geler (sačma) pored oka duboko ušao u glavu ranjenika. Nakon dužeg vremena i stalnog iščekivanja, Krešo Kordić – Žara izgubio je bitku za život 11. ožujka 1992. godine.
Pokojni Krešo je prvi pripadnik HOS-a Hercegovine koji je tragično nastradao.
Njemu u čast po naredbi Blaža Kraljevića, prva bojna HOS-a Hercegovine nosi ime Kreše Kordića – Žare. Takvog domoljuba i suborca, oni koji su ga poznavali, nikada neće zaboraviti.

Istina uvijek izađe na vidjelo, a oni koji uporno plasiraju laži i obmanjuju javnost neka se suoče s činjenicom da će kad-tad za svoja nedjela morati kazneno odgovarati.

Dragi čitatelji sljedeći nastavak koji uskoro stiže bit će još zanimljiviji.

Pravda je spora, ali dostižna!

 



(Stavovi izneseni u ovom tekstu pripadaju autoru i ne moraju odražavati stavove portala Republikainfo.com)

Komentari:

No comment.

Grožđe na vrbi

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna