Ana Rita, vreća novca i život naš i njezin

U ovoj našoj prokletoj avliji uvijek se negdje u ćošku, tamo desno iza one stare drvene ogradice, iza bačene kante i gomila lišća nalazi jedan cvijet.

 

Piše: Kristina S. Perić

 

Mislimo često da ga nema, pa ga nađemo kad ga ne tražimo, i dođe nam najednom kao motor pokretač u kaljuži u kojoj smo zapeli.

Radim jučer svakodnevne poslove, tekst na tekst, vijest na vijest, posve običan dan i hladno, kad na facebooku otac malene Ane Rite Puljić objavi da je 2.6 milijuna kuna prebačeno na račun KB-a Zagreb i njihova djevojčica odlazi na liječenje.

Naježih se trenutačno. Znam tu djevojčicu kada se rodila, znam kada se krstila na Rotimlji. Znam joj djeda i baku i sve stričeve, od kojih jedan ode u svećenike. Bog im dade veliki križ. Netko bi se pod njim ugušio. Ali ova obitelj ne.

Prihvatili su dijagnozu svoje kćeri, te se ustali boriti za nju. Kako oni ustadoše, ustade i tisuće ljudi u zemlji i inozemstvu. I nekoliko vreća novca ode u Zagreb, no što je ovdje novac. Novac je ovdje ono što zapravo jeste i što bi trebao biti. Bezlični komad papira kojim se plaća nečiji život. Sredstvo.

Novac je ovdje ljubav svakog čovjeka u BiH i šire koji je odlučio otkinuti od svojih usta da pomogne spasiti nečiji život. Ana Rita Puljić preobrazila je sve nas, naučila nas trepćući onim svojim kestenjastim očima da smo ljudi, da se samo srcem pravilno odlučuje i najbolje vidi, da moramo hodati veliki ispod zvijezda. Naučila nas je koja je prava cijena novca. 

Jer smo predodređeni da budemo veliki, da budemo ljudi, da u novac gledamo kao sredstvo kojim možemo spasiti nečiji život, a ne da podredimo život i služimo novcu. I Ana Rita rodila se da bude velika. Već sa tri godine života toliko je velika da nas podučava, mijenja, da nam dok se prikupljaju injekcije za njezin život, istovremeno ubrizgava optimizam i ljubav i vjeru u ljude, u dobro u život.

Vidim roditelji Ane Rite se svakodnevno zahvaljuju svima koji su pomogli. No veliko HVALA i njima i njihovoj djevojčici. Na svim lekcijama. Čekamo je. Negdje tamo oko Božića. S informacijom da ide na bolje, da se pomaci vide. Drugo ne očekujemo i u drugo ne vjerujemo. Drugo je i nemoguće. Kako bi i moglo, kad su već sada razvidna dva čuda. Čudo koje je Ana Rita napravila za Hercegovinu, te čudo koje su ljudi napravili za nju. Nije onda neskromno očekivati i treće čudo. 

Komentari:

No comment.

Superhik je ovdje

Top teme

Trach

Promo

Kolumna