Moja Europa: Vrijeme je da Europu ponovno učinimo velikom!

Europljani bi trebali povratiti svoj kontinent prije nego što ga otmu ljudi poput Stevea Bannona, kaže Radu Magdin. On vjeruje da su ključni sastojci hrabrost, osjećaji, empatija i odgovornost.



Piše: Radu Magdin/DW
(rumunjski analitičar i politički savjetnik)

 

Ako uzmemo u obzir da je ravnoteža europska vrlina, ne možemo se oteti dojmu da je svijet trenutno neuravnoteženiji nego ikad. U najmanju ruku ako govorimo o standardima posljednjih 30 godina. Saveznike se naziva neprijateljima, a na prvom mjestu su svima razlike. Sve to u svjetlu osjećaja globalne nesigurnosti. Glavna tema u Bruxellesu i ostalim europskim gradovima su europski kapaciteti i samostalnost.

Rijetko kad se viđa i provokacija i potkopavanje europskog projekta poput Trumpove podrške svima onima koji bi slijedili primjer Velike Britanije i izišli iz Europske unije. Ili ponašanja njegovog bivšeg stratega Stevea Bannona koji je najavio osnivanje zaklade u Europi koja bi trebala proširiti desno-populističko raspoloženje po kontinentu.

Vrijeme je za Europljane, i to prije svega umjerene čelnike, da Europu ponovno učine velikom i povrate svoj kontinent prije nego ga ugrabe Bannon i njemu slični. U svibnju 2019., tri glavne skupine u Europskom parlamentu, Europska pučka stranka (EPP), Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) i Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE) će se suočiti s izborima. To još više povećava pritisak.

Europa se mora jasno pozicionirati: jesmo li mi branitelji (nasuprot okupatorima) ili reformatori aktualnog svjetskog poretka, koji stoji pod napadom Trumpa, Rusije Vladimira Putina i ostalih zemalja? Podsjetimo se poznatih riječi Giuseppe Tomasija di Lameduse iz romana Leopard: „Ako želimo da stvari ostanu onakve kakve jesu, moramo stvari promijeniti". Dakle reforme su nužne.

Europske umjerene struje moraju povratiti svoju sposobnost kontrole političkog narativa, a kako bi to ostvarili potrebna im je strategija s tri elementa: ponovna izgradnja, ponovno stvaranje okvira i promjena formata. Za povrat moralne premoći i povrat i redefiniranjem nove političke svijesti će biti potrebna hrabrost i mašta i na kraju mudra ograničavajuća strategija koja će presjeći izvore iz kojih energiju crpe politike s rubnog spektra.

Obnova: Europi je potreban novi socijalni temelj

Za pučane, socijaliste i liberale je došlo vrijeme da shvate da se društveni temelji i društveni model definitivno moraju obnoviti. Elementi obnove moraju rezultirati konkretnim političkim mjerama. U svakoj predizbornoj kampanji postoje prijetnje o „klanju svetih krava" liberalne demokracije. Stoga se moramo zapitati kako se naše demokracije ophode s reakcijama građana. Birači su nezadovoljni preraspodjelom globalnog dobitka i kraćenja socijalnih povlastice po diktatu internacionalizacije i slobodnog kretanja kapitala.

Neravnopravnost nije prazna floskula, nego realnost. Tko ju i dalje ignorira na političkoj razini će na kraju platiti visoku cijenu. Prvi i najvažniji korak u izgradnji glavne političke struje bi moglo biti uvođenje mehanizama koji bi obuzdali udomaćeni neoliberalizam kako bi pronašli funkcionirajuću ravnotežu između sila tržišta i društva. Teme koje su građanima važne se ne smiju izbjegavati: kako postići da od globalizacije svi imaju koristi? Kako bi bolja useljenička politika građane oslobodila gospodarskih i kulturnih strahova?

Kako spojiti internacionalizam i i gospodarski nacionalizam? Sve to nisu luksuzni problemi nego nužnosti. Općenite mudrosti i guranje glave u pijesak ne pomažu. Nama je potreban novi društveni sporazum. Mantra „Europa koja štiti" može funkcionirati ako imamo na umu da su napadi u smjeru ruba političkog spektra najbolja strategija. Ignoriranje bi samo dovelo do toga da populisti i dalje sakupljaju političke bodove u „utvrdi Europa".

Biti popularan bez populizma

Radi se o tome da se objasne i otkriju pojednostavljeni odgovori populista na današnje međunarodne i domaće izazove. No i o tomu da je razlika između etabliranih lijevih i desnih stranaka danas premala. Politička utrka nudi jako malo slobodnog prostora. Umjerenoj sredini ne polazi više za rukom „velikim i važnim" temama osvojiti naklonost birača. Politika je napustila javni prostor i sakrila se iza zatvorenih vrata. Postala je tehnokratska, bezdušna i bezosjećajna. Osim toga sve češće stoji pod utjecajem (koji put nelegitimnih) grupa.

Jedna od najvažnijih lekcija prošla dva desetljeća: politika mora vratiti relevantnost u svijesti građana. To će se dogoditi samo ako etablirane stranke napuste udobnost koju je sa sobom donijela stara sloga i stvore vizije koje nisu samo ispravne, nego koje se i jasno razlikuju od prijedloga drugih stranaka.

Nama je potrebna politika koja se i većoj mjeri odnosi na principe i vrijednosti. Nije jednostavno temama koje su u međuvremenu preuzeli stručnjaci i oduzeti im politički ton a da se istodobno skrbimo za to da ne uništimo minimum konsenzusa koji nam je, kao demokratskom društvu, potreban. Ako je ispravno upotrijebimo ova strategija bi mogla biti u stanju izolirati nacionalističke snage i pozornost birača usmjeriti ka  umjerenom centru. Znači cilj je „mainstream" politiku učiniti popularnom bez da se padne u ralje populizma.

Nova formulacija: nove riječi, više osjećaja i priča

Nova politika nije cjelovita bez jednog novog jezika, novog rječnika. Mi bismo trebali više pozornosti obraćati na to kako funkcionira politički mozak, do koje mjere su osjećaji, mitovi i priče važne. Više nego ikada je potreban raskorak: mi moramo pričati o tomu koliko je svijet u kojem živimo postao kompleksan ali u isto vrijeme zadržati KISS princip (Keep it short und simple – Budi kratak i jednostavan, ponekad se kaže i Keep it simple, stupid! - Budi jednostavan, budalo!). Ova ravnoteža je samo moguća uz primjenu sastojaka poput osjećaja, empatije, hrabrosti i odgovornosti.

Kako bismo ostali relevantni i kako bi nam za rukom pošao uspon od nacionalizma i populizma, nova „mainstream" politika mora sadržaj spojiti sa slikom i stilom. Mnogi bi rado ostali pri tome kako pronaći odgovarajuća politička rješenja za probleme koji uzrokuju napetosti mežu biračima. No to nije dovoljno. Kada „zavođenje i nada" (recept po kojem je Emmanuel Macron dobio izbore) ne pripadaju receptu pobijedit će koncept širenja straha. Sigurno je moguć i neki drugi način kako oživjeti odnose između etabliranih stranaka i birača. Izbori za Europski parlament će se pokazati kao pravo bojište kada je ovaj cilj u pitanju. Pučani, socijalisti i liberali moraju skrbiti za jasne poruke ako žele ostati članovi političke obitelji u Europi.

 

Komentari:

No comment.

Neka jedu kolače

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna