Progon kršćana? Da, ali u zemljama gdje se proganjaju i sve ostale manjine...

Čitamo o tome kako su kršćani na meti državnih vlasti ili većinske religije u nekim dijelovima svijeta. Bitno je napomenuti da se ne radi o teroru usmjerenom samo prema kršćanima.



Piše: Mario Nakić/Liberal


Nakon uskršnjih terorističkih napada na crkve i hotele u Šri Lanki, neki portali raspisali su se o progonu kršćana zaključivši kako su kršćani najprogonjenija vjerska skupina u svijetu. Riječ je o informacijama koje objavljuje kršćanska međunarodna organizacija Open Doors koja se bavi pomaganjem kršćanima tamo gdje su najviše u opasnosti.

Gledajući striktno brojke, kršćani zaista jesu najprogonjenija vjerska skupina u svijetu, što sam i ja objavio prije dvije godine u članku na Liberalu. Međutim, kad se to u Hrvatskoj objavi, ljudi vrlo lako izvlače pogrešne zaključke pa vidimo komentare kako je riječ o nekakvom sustavnom progonu na svjetskoj razini, kako postoji nekakva međunarodna zavjera i slično. Ali stvari su puno jednostavnije i ono što ću napisati vjerojatno se neće svidjeti mnogima, što ne znači da se ne treba reći.

Više od pola svijeta danas živi u nekom obliku političke diktature ili autokracije. U takvim, totalitarnim režimima progone sve svi koji ne slijede ono što vlast propisuje. Religijske institucije su prirodno sklone protjerivanju drugih vjerskih institucija jer su one međusobno konkurentne u borbi za svoje sljedbenike. Tamo gdje je neka religija vezana za državu i gdje ima veliku političku moć, ona će organizirano i sustavno vršiti teror i progoniti ostale religijske skupine iz zemlje.

Kršćanstvo je najmnogoljudnija religija pa je samim time i najviše na meti totalitarista, ali to nije zato što postoji nekakav rat protiv kršćana, već zato što ti totalitaristi proganjaju sve koji nisu njihove religije, a kršćani su najčešće najveća manjinska religija u takvim zemljama. Tako je, recimo, u Nigeriji gdje pravna država ne funkcionira pa se muslimanski progoni kršćana provode uglavnom bez državnih sankcija. S druge strane, u Kini je najbrojnija manjinska religija muslimanska pa je tamo najveći teror nad muslimanima. U Saudijskoj Arabiji i nekim drugim islamskim zemljama najviše su, pak, na meti ateisti.

Totalitarizmi koji proganjaju pripadnike određenih vjeroispovijesti razlikuju se po modelu upravljanja. Imamo komunističke države, one suzbijaju religije koje postavljaju Boga iznad partije ili komunističkog diktatora. Pa tako Sjeverna Koreja šalje kršćane u radne logore, a Kina pokušava pronaći sofisticiranija rješenja pa će prilagoditi kršćanstvo svojim državnim interesima - pišu vlastitu Bibliju u kojoj će dijelovi biti izmijenjeni i prilagođeni kineskom komunizmu.

U drugom čestom totalitarnom modelu, onom islamističkom, na meti su sve ostale religijske skupine, što uključuje često i muslimanske frakcije koje nisu u prijateljskim odnosima s onom koja je bliska državnom vrhu. Da, na njihovoj meti nalaze se i kršćani, ali isto tako ateisti, hinduisti i drugi. Nisu samo muslimanske države takve. Čak i Indija, koja je na papiru sekularna, ima društvo koje je puno vjerskih netrpeljivosti pa manjinske vjerske skupine trpe protjerivanja i teror.

Ima nešto u religijama što je specifično od njihova nastanka, a to je borba za sljedbenike. Religijske skupine (crkve i druge religijske institucije) oduvijek vode tu međusobnu borbu svim sredstvima. Svaka se crkva pokušava proširiti na račun drugih. Ona koja ima moć nasilno protjerati svoju konkurenciju, učinit će to. Europa je bila stoljećima poligon vjerskih ratova i netrpeljivosti gdje je većinska religija u svakoj zemlji protjerivala sve ostale iz zemlje. Ratovi 1990-ih na Balkanu imali su sva obilježja vjerskih ratova jer se ovdašnje nacionalnosti temelje na pripadnosti crkvi odnosno religiji.

I danas, u sekularnoj Europi, i dalje imamo težnje pojedinih političkih opcija da se pripadnici manjinskih religija protjeraju iz zemlje ili da im se ne dozvoli ulazak. One se i kod nas i u drugim zemljama protive sekularnosti i kad bi one preuzele moć, vrlo vjerojatno bi nas vratile u vrijeme crkvenog protjerivanja "krivovjernika" i "nevjernika". Stoga bi nama ipak trebalo biti razumljivo, ali nimalo prihvatljivo, zašto u društveno nerazvijenim dijelovima svijeta još uvijek postoji službeno protjerivanje ili državni teror nad manjinskim religijskim skupinama i ateistima. Te zemlje nisu još dosegle civilizacijski stupanj Zapada i nisu se riješile totalitarizama - ono što su kršćani učinili tijekom proteklih 5 stoljeća. To je, nažalost, još uvijek veći dio svijeta.

Stoga je bitno shvatiti neke stvari: nije riječ o ciljanom progonu kršćana, nego o totalitarizmima koji teroriziraju svakoga tko ne živi u skladu s onim kako je totalitarna vlast propisala. Sasvim je legitimno osuđivati UN za to, ali moramo imati na umu da su ti totalitarizmi predstavljeni u UN-u i oni čine većinu glasova u toj organizaciji. Druga stvar, većina progonjenih kršćana nisu katolici nego protestanti i pripadnici drugih kršćanskih zajednica.

Predstavljanje informacija o progonu kršćana u Hrvatskoj, zemlji koja je u europskom vrhu po religioznosti i koja ima preko 90 posto kršćanskog stanovništva, izaziva u ljudima bijes prema pripadnicima drugih religija i samo povećava želju za zatvaranjem granica i progonom drugačijih. Takve stvari dovode populiste na vlast i potkapaju same temelje Europe kao uključive i tolerantne zajednice koja poštuje različitosti i suživot.

Komentari:

No comment.

Lideri

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna