Prosvjedi odlazećih

Prosvjede kave gledamo ili kakve smo gledali kroz desetljeća u zapadnoeuropskim bogatim državama, u Bosni i Hercegovini su izgubili svaki smisao. 




Piše: Emil Karamatić/BHRT


Umiranjem prosvjeda onih koji bi nas okarakterizirali kao razumna bića, na našu sreću nije umro i duh suprotstavljanja političarima koji iz dana u dan sve više nalikuju likovima iz nekog Spilbergovog filma zbog kojeg teško dolazi san na oči.

Naše suprotstavljanje, naši prosvjedi su poprimili najopasniji oblik u suvremenoj Bosni i Hercegovini.

Mali je broj onih koji žele iskazivati nezadovoljstvo vikom i transparentima.  Ali svakim danom sve je veći broj onih koji prosvjeduju pognute glave sa zavežljajem u ruci, kupujući kartu u jednome smjeru. Najčešće za zemlje Europske unije.

Nekad davno jedan i jedini razlog prosvjeda odlaskom bio je onaj poznati - trbuhom za kruhom. Danas, osim odlaska trbuhom za kruhom odlazi se zbog izgubljene snage da gledamo izabrane političare koji se ne odazivaju na najobičniju beskorisnu sjednicu i mjesečno svoj bezobrazluk naplate od poreski obveznika, umirovljenika, od odlazećih tolikim ciframa da se postide i okorjeli kriminalci ali ne i oni, oni koje smo izabrali.

Oni koji su četrdeset godina gradili ovu zemlju. Gradili putove, željezničke pruge, tvornice, škole fakultete, gradili sve ono što je potrebno civiliziranom čovjeku, a zovu se učitelji, profesori, inženjeri, liječnici, umjetnici, zanatlije itd, a danas imaju mirovine od kojih jedva mogu platiti komunalije i lijekove.

S druge strane su oni koji su  četiri godine izdavali zapovjedi da sve ono što je izgrađeno bude srušeno. Isti ti, sa visokim činovima ili na političkim funkcijama zvali ih osloboditeljima ili agresorima imaju najveće mirovine od koji mogu, osim dobro živjeti proizvoditi nasljednike koji će se isto ponašati ili to već čine u nekom obliku.

Hrvati su trenutno najveći prosvjednici u Bosni i Hercegovini, prosvjed odlaskom, omogućila im je Republika Hrvatska ulaskom u Europsku uniju.

No, bez obzira što su obespravljeni da mogu na isti način prosvjedovati, Srbi i Bošnjaci su toliko snalažljivi da nimalo ne zaostaju za Hrvatima.

Na kraju, tko će ostati?

Nemojte misliti da će ostati, Dragan Čović, Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i njihovi sljedbenici. Ne neće. Neće ostati nitko osim Bosne i Hercegivine, ali ostat će nekima drugim narodima koji će znati što će s njom.

No ništa novo, i kroz stoljeća postojali si slični nabrojanim koji su uništili svoje vlastite narode. Više im niko i ne zna imena. 



Komentari:

No comment.

Žrtva upravljanja narodom

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna