Dodik i Lagumdžija smjenjuju Bevandu?

Detalji

Objavljeno Utorak, 12 Lipanj 2012 22:14

U ovom političkom 'mejtefu' u Bosni i Hercegovini, kojeg se ne bi postidjele ni mnoge veće političke sile od zemlje zvane BiH, sve je moguće. Stvari se na političkoj sceni smjenjuju gotovo iz sata u sat.

Piše: Vera SOLDO

Prije sat vremena jedna je stranka u vlasti, a onda za satak je u oporbi, pa opet malo u vlasti... I tako se stranke smjenjuju da ni same ne znaju da im se to događa.

Činjenica je da su potezi Lagumdžije mnoge iznenadili i da se svi, pa i politički analitičari, pitaju što se krije iza brda. Ne tjera ovo Zlatko samo tako, očito ima neku „strategiju“ ma što god to značilo i ma kakva god ona bila. Otkako je došao na vlast Lagumdžija je uznemirio učmalo stanje u kojem su uvijek isti bili na vlasti, niti korak naprijed niti nazad. Sada smo možda i korak naprijed, a možda i nazad. Pitanje je s kojeg se diskursa na ovo sve gleda.

Ovo što on radi rezultirat će nečim, li će zemlja propasti, ili ćemo zbilja dobiti tri entiteta, ali će nestati svega unutar zemlje, pa i čovjeka. Izvjesno je da namjerno provocira političku krizu, vrlo vjerojatno uz pomoć „vanjskih sila“ kako bi se neke stvari promijenile.

Nije Zlatko naivan i jasno mu je da se neke stvari ne daju tako lako promijeniti kao, recimo, federalna Vlada. Lakše će promijeniti Vijeće ministara, vlade u pojedinim županijama, ali s Federacijom neće ići tako lako. Pitanje je u konačnici, bi li on to i htio. A bi li htjeli i predstavnici međunarodne zajednice, prvenstveno SAD.

Dr. Čović se raduje svim ovim mijenama, a posebno na razini Federacije, jer već vidi svoje ljude u ministarskim mjestima. Treba zbrinuti svu onu administraciju koja je ostala bez posla nakon promjena? Ta ne bi Čović to zbog sebe (on je dobio fotelju), već zbog pritiska kojeg na njega, vjerovali ili ne, rade stranački drugari. I uvjerava ih tako Dragan da će do konca lipnja sve doći na svoje i da će Vlada pasti, a onda će sa SDP-om i SBB-om napraviti novu.

Rekao bi čovjek da je dr. Čović nepogrješiv i da dobro vlada političkim manevriranjem. Ali, kako sada stvari stoje mogao bi ponovno postati najveći gubitnik. Zašto? Pa odgovor je jednostavan. Nema gotovo nikakve šanse da se promjena vlasti u Federaciji dogodi paralelno s promjenom vlasti na državnoj razini. Pitanje je može li doći do promjene uopće. Sadašnja vlast ima dovoljno mehanizama da se dogode bilo kakve promjene. A Zlatko je, velim, toga svjestan. I neće on trpjeti Draganova prenamaganja o tome kako oba HDZ-a (da, postoje dva HDZ-a) budu u vlasti.

Zlatko je Radončiću obećao par mjesta na državnoj razini u Vijeću ministara i par ministarskih mjesta u županijskim vladama, poglavito Sarajevskoj (u toj i ima najviše love). Tu nema uzmaka. Fahro je time više nego zadovoljan, tako da i ne insistira previše na promjenama u Vladi Federacije BiH. Njima dvojici se žuri dovesti u stanje „reda“ državu. Zato im ne pada na pamet čekati Dragana i ostvarenje njegovih snova. Ono što se može čuti u sarajevskim sokacima je to da će Dodik, koji je očito s Lagumdžijom našao zajednički jezik, zatražiti smjenu predsjedatelja Vijeća ministara Vjekoslava Bevande ako on bude odugovlačio s promjenama u državnoj vlasti. Naravno to će uraditi zajedno sa Zlatkom, ali sama poruka koja je upućena Čoviću, više je nego znakovita. I ovo pokazuje da je „vječiti“ saveznik Dragana Čovića puno veći pragmatnik nego što je Čović mislio i da će ga, kada je najmanje mislio, izdati.

Zato je izvjesno da će Bevanda u skorije vrijeme zatražiti smjenu ministara iz reda SDA-a kako sam ne bi platio glavom, a pitanje je kako bi se u tim okolnostima sastavilo novo Vijeće ministara. Na taj lukzus očito nitko nije spreman, a ponajmanje „vladajući“. Zlatko će ojačati na razini BiH, Fahro na razini nekoliko županija, Dodik je svejedno uvijek na istom, federalna vlast će preživjeti pa opet svi zadovoljni, a Čović će opet ostati kratkih rukava.

Hoće li u takvim okolnostima stranački nezadovoljnici i dalje šutjeti i trpjeti Čovićev diktat? Moguće je da hoće, ali kako se čuje, lonac je počeo kipjeti jer je svima dosta obećanja, kako onih o Mostaru kao stolnom hrvatskom gradu, ali puno više onih o zajamčenim ministarskim, savjetničkim i drugim plaćama.

Komentari: