Komšić će se tek sad moći (ozbiljno) baviti politikom

Najnovije vijesti

Detalji: Objavljeno Srijeda, 25 Srpanj 2012 10:25

Kada Željko Komšić podnosi ostavke, ili, evo, napušta stranku nije lako pisati.

Piše: Josip VRIČKO/Oslobođenje

Ne, dakako, zato što bi mi drhtale ruke i suzilo oko zbog te strašne vijesti, već stoga što nije prošlo još dovoljno vremena e da bi se sa sigurnošću moglo kazati kako je dopredsjednik SDP-a konačno, u drugom poluvremenu svoga drugog mandata hrvatskog člana kolektivnog šefa države, odlučio pokazati kako, ipak, ima svoje JA.

Usto, kurir (Jovica) je, javljaju iz novosarajevske općine, gdje je Komšić partijski povezan, s kuvertom u kojoj je njegov zahtjev da ga se briše iz članstva tek u ponedjeljak poslijepodne krenuo ka centrali. Je li sretno stigao?! Što je, zapravo, u kuverti?! Je li je Predsjednik - kad već nitko drugi nije smio! - u međuvremenu otvorio... Sve su to pitanja koja traže odgovor, kako bi se moglo konkretno pisati o ovoj novoj esdepeovskoj drami.

No, Komšić je svoju veliku prigodu prokockao, zapravo, još nekako s proljeća. Kada je ono dramatično obznanio kako napušta sve stranačke dužnosti, a onda nakon dugog i iskrenog razgovora s partijskim šefom, te suočavanja s partijskim drugovima, od kojih su mu neki svašta kazali, odlučio popravljati SDP iznutra.

A ne bježati! Prizivajući tada Boga - i sebi u pomoć! - navijestio je kako će ići do kraja, te, u nazočnosti, tim povodom skamenjenog, Zlatka Lagumdžije povišenim tonom objavio Urbi et Orbi kako će se na sljedećem stranačkom Kongresu boriti da bude Zlatko umjesto Zlatka.

Već tada su se, međutim, stekli svi uvjeti da Komšić ustraje u svojoj nakani, ali i da SDP ne inzistira na njegovu povratku u stranački vrh. Dopredsjednik je, naime, otvoreno ustao protiv proračuna na kojem je ustrajavala stranka, što je, vidjet ćemo ubrzo, bio - pa makar i formalni - razlog da se razvrgne crveno-zelena koalicija i konstruira nova platforma. Navrat-nanos i na svoju ruku, ne trudeći se pritom naći pravni osnov za jedan tako ozbiljan potez, SDP je uzrokovao krizu kojoj se kraj ne nazire. I to u okolnostima kada BiH pritišću europski rokovi od presudna značaja za perspektivu ove države.

Usto, kao član Predsjedništva BiH, Komšić je, jasno, i sukreator vanjske politike; Koliko drži do svoga čovjeka u državnom vrhu, Lagumdžija je pokazao tako što je otvoreno - usred Beograda - podržao Vuka Jeremića na njegovu putu ka East Riveru, tvrdeći (čak!) kako je Jeremićevo kooptiranje u fotelju predsjednika Opće skupštine UN-a velika stvar za region. Neposredno prije toga Komšić je kazao kako nikada neće dati svoj glas Lagumdžijinom kandidatu. Mogu se složiti s onima koji su tih dana tvrdili kako je hrvatski član troglavoga nam šefa države (još jedanput) prezentirao svoju nedoraslu regionalnu politiku. Slučaj Vuk je više od toga, međutim, pokazao kako Lagumdžija ćud ne mijenja. Ali, također, i kako je primirje na relaciji predsjednik-dopredsjednik varljivo, baš, uostalom, kao i rano proljeće kada je uspostavljeno.

No, Komšić je, iako je 20. ožujka, glasom koji ne trpi pogovor, uskliknuo kako u SDP-u, što se njega tiče, više ništa neće biti isto, političke ekskurzije svoga(?!) šefa diplomacije gledao s neprimjerene distance. Baš kao, uostalom, i Lagumdžijine političke egzibicije na domaćem terenu - od kojih je koaliranje s HDZ-ovima, koji su SDP-ovu Platformu s neautentičnim hrvatskim strankama nazvali projektom političkog etnocida nad Hrvatima, vrhunac. Licemjerja, dakako. I s jedne i s druge strane.

Tek je, vidjeli smo, huda sudbina ostalih, te, dojma sam uzgred, Bosanaca i Hercegovaca, te više-manje virtualne - i, što je bitnije, neustavne - kategorije, ganula hrvatskog člana bh. Predsjedništva, te je, usred sezone kiselih krastavaca, medijima servirao ovu poslasticu. Bez obzira, međutim, na to što držim da je potencijalni član državnog vrha iz reda ostalih (ili, kad se jednog lijepog dana steknu uvjeti - Bosanaca i Hercegovaca!) svoju veliku prigodu - i golemu potporu javnosti - promašio u ožujku ove godine, njegov aktualni slučaj je, ipak, bitan.

Za njegovu dojučerašnju stranku, jer je pokazao kako od unutarnje demokratizacije SDP-a, naviješćene Komšićevim proljetnim udarom sa zadrškom, nema ništa. Bolje od svega, o toj stranci (samo) jednog čovjeka, svjedoči Besima Borić. Točnije, slučaj te visoke stranačke dužnosnice koja, nakon što je do nje doprla tužna vijest, nije mogla vjerovat. Shrvana Borićeva tvrdi kako je na sjednici Predsjedništva SDP-a, na kojoj je stranački vrh uvjerio svoga dopredsjednika da je lud, a on im povjerovao, u svemu podržala Željka. Zato i jesam, veli, bila suzdržana kada se glasalo o paktu s HDZ-om - koji je, eto, nova platforma.

Eh, to je ta esdepeovska demokracija, brozovskog tipa; Kad se apsolutno ne slažeš s Predsjednikom, onda si suzdržan. Tj. šutiš! Partija koja ima takvo rukovodstvo za svoju budućnost ne treba da brine. Predsjednik, naročito!

No, kakva je politička budućnost Željka Komšića?! Jasno je, dakako, kako je zahtjev zeničkih Vođinih pionira malenih da taj bivši esdepeovac podnese ostavku i u Predsjedništvu BiH, na razini ranog KaPeJota. Ipak, tek sad ćemo imati priliku vidjeti koliki su stvarni politički kapaciteti političara koji je, doduše, u listopadu 2010. već dokazao da ga podržavaju i oni koji nisu prisegnuli Zlatku Lagumdžiji. Neki sljedeći izbori, naime, bit će prigoda da Komšić, a i mi svi skupa s njim, provjeri(mo) koliko je tih Bosanaca i Hercegovaca, a i poštenih Bošnjaka - koji će za njega glasati zbog njegova političkog lika i djela, a ne samo da ne bi - ne daj (više) Bože! - pobijedio Ivo Miro Jović, ili Borjana Krišto...