Što ste učinili za njih?

Detalji

Objavljeno Utorak, 07 Kolovoz 2012 14:50

Razočarava razočaravajući rezultat naših šestoro olimpijaca, a isto tako razočarava optužujući i osuđujući stav prema toj šačici sportaša, jer su se uopće i usudili otići na Olimpijadu u London.

Piše: Vera SOLDO

Podbacili su, razočarali su, osramotili su BiH - čujem i čitam u pojedinim medijima. Da su podbacili - jesu, u skoro svim disciplinama bili su među posljednjima. Ajde, rekli bi neizlječivi optimisti i pokoji cinik, barem nisu bili posljednji.

Mnogi bi kazali da je važnije sudjelovati - Bosni i Hercegovini mogla bi barem to biti nekakva satisfakcija, ako se neće spominjati sramotna brojka od samo šest olimpijaca.

Jesu li nas razočarali?  One koji znaju na kako niskim granama je sport u BiH - nisu. Koliko uistinu BiH izdvaja za sport, koliko joj je sport važan, zašto je bolje da naši trećerazredni, političari voze skupocjene limuzine, a zašto je tako nevažan sport u BiH? Zašto je životno i egzistencijalno opasno u Bosni i Hercegovini profesionalno se baviti sportom?

Zato što će većina takvih sportaša skončati od gladi, sjetnog pogleda uperenog u pokoji pehar ili medalju u staroj, ruinavoj vitrini.

U Bosni i Hercegovini neka djeca treniraju jer su im roditelji mišljenja da je baviti se sportom stvar prestiža. Takva djeca imaju 'full' opremu, vodećih svjetskih proizvođača sportske opreme. Imaju skupo plaćene trenere, a jako loše rezultate. Još kad ih uhvati pubertet - zaborave i lokalna natjecanja, a kamoli Olimpijadu.

U Bosni i Hercegovini neka djeca treniraju jer im roditelji odvajaju od usta da bi im kupili tenisice, često i one jeftine, iz prodavaonica osebujnog imena poput 'U zmajevom gnijezdu'. Takva djeca napamet znaju rezultate najvećih svjetskih sportaša, sanjanju o Boltu, Blanki, Đokoviću, Federreru, Modriću, Kobeju Bryantu... Njihovi roditelji, znam nekoliko njih, prodaju stanove i kuće kako bi im omogućili treniranje i natjecanje.

Sjećam se Marina Čilića i jednog njegovog meča u Mostaru. Dečko je bio na početku karijere, u iznošenim tenisicama i starom šortsu, ali nemjerljive želje i nepokorivog srca. Marin nije imao podršku u državi BiH, nisu ga prepoznali u njegovoj državi. Imao je sreću jer ga je prepoznao Goran Ivanišević i omogućio mu natjecanje, opet uz veliku žrtvu njegovih roditelja i cijele obitelji.

Marin Čilić godinama gradi svjetsku karijeru i ponos je Hrvatske. Njegova zemlja Bosna i Hercegovina ga je izdala i ostavila. Da je Marin čekao Bosnu i Hercegovinu sada bi u Međugorju, najvjerojatnije, dočekivao hodočasnike nudeći im najam soba ili im prodavao suvenire.

Takva je danas Bosna i Hercegovina - divna i prekrasna zemlja, slijepih, inatljivih, korumpiranih i nesposobnih političara što su temelj i svrha sami sebi.

Zašto bi oni ulagali u sport, tu nesigurnu investiciju s dugoročnim rokom čekanja isplativosti? Zašto sada šest olimpijaca, koje je ljubav prema sportu i veliko srce odvelo na Olimpijadu, staviti na rub srama i kazati da su osramotili Bosnu i Hercegovinu?
Bosnu i Hercegovinu, uvijek i bolno uporno sramote perverznjaci i glumci u foteljama i limuzinama, sumnjive kulture usne šupljine ali nesumnjive, frustrirajuće želje za vlašću, nekretninama i pokretninama svake vrste.

I zato pitanje "Što je šestorka učinila za Bosnu i Hercegovinu", jednostavno, nema smisla, jer što je ta Bosna i Hercegovina učinila za njih?

Komentari: