Filmski festival u Puli: Nema tu ni velikog hita ni novog klasika

Projekcijom romantične komedije “Sonja i bik” redateljice Vlatke Vorkapić u Areni u subotu počinje nacionalni program 59. festivala u Puli. U idućih tjedan dana, u Vespazijanovoj će se areni nadmetati domaći cjelovečernji igrani filmovi za nagrade festivala koje nose ime i kontinuitet još od sredine pedesetih kad je jugo-dvoranama harao František Čap.

Iako se prije desetak godina to činilo nedosežnim brojem, već smo se navikli da u Puli broj domaćih filmova koji konkuriraju za nagrade ima dvije znamenke, pa je i ove godine tako. U nacionalnoj konkurenciji ove će godine biti jedanaest naslova. Od tih jedanaest tri su neovisna projekta, jedan TV film i sedam projekata HAVC-a, među filmovima u borbi za nagrade su dva omnibusa i prvi put jedan 3D film, a među redateljima je (isključujući omnibuse) čak pet debitanata, tri bivša pulska pobjednika, te - nažalost - samo jedna žena.

Svakogodišnju domaću igranofilmsku produkciju može se mjeriti samo po dva kriterija. Prvi je od njih jesu li ti filmovi bili uspješni kod domaće publike, a drugi - jesu li ostvarili kakav inozemni festivalski uspjeh. Prema tim kriterijima, dugometražni hrvatski naslovi zadnjih godina nisu se pretrgli od uspjeha. Ozbiljan festivalski uspjeh nismo imali još od Grlićeve nagrade u Karlovym Varyma 2009., a lanjski uspjeh “Koka i duhova” prekinuo je dugo razdoblje bez pravog hita.

Može li ovogodišnjih jedanaest filmova promijeniti ovu bilancu? Onaj među njima koji u manjoj mjeri to već jest napravio je Schmidtov “Ljudožder vegetarijanac” koji se domogao A festivala u Moskvi, a s obzirom na obilje krvi i skalpela u filmu, imao je i pristojnu domaću gledanost.

Od filmova koji na Puli imaju premijeru Papićev “Cvjetni trg” već je uvršten u Montreal, gdje je Papić prikazao većinu svojih filmova u posljednjih dvadesetak godina, dok sve ostale internacionalne premijere tek čekaju. Kad je riječ o potencijalnim hitovima, ćudljivost hrvatske publike takve prognoze čini neizvjesnima, no čini se da najviše populističkog potencijala ima romantična komedija “Sonja i bik” koja istražuje tipičnu temu hrvatskih sit-coma - odnos grada i sela.

 

Dok su prošlogodišnju Pulu obilježili neovisni projekti koji su ponijeli puno nagrada, ove godine “indies” su manje zastupljeni, i to zbog odluke dijela producenata da se povuku iz Pule nezadovoljni malim iznosima kojima ih je HAVC podupro. Tako u Puli neće biti solidnog trilera “Nije sve u lovi” Darija Plejića, a od nezavisnih tu su prvi hrvatski 3D film “Slučajni prolaznik” Joze Patljaka, studentski omnibus “Košnice” te “Pismo ćaći”, film koji je zapravo križanac monodrame i eksperimentalnog filma.

Oba filma igraju izvan Arene u kinu Valli i teško mogu računati na nagrade, premda je “Pismo ćaći” interesantan filmski koncept, a “Košnice” odvažan produkcijski pothvat u kojem je mladi hrvatski student povezao pet svjetskih akademija. (izvor: jutarnj list)

 

Komentari:

No comment.

OVDJE JE

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna